Malo će ko shvatiti šta se dogodilo 9. marta 2017. godine. A desilo se nešto što će najskuplje koštati upravo one koji se danas pokušavaju predstaviti kao pobjednici. Pirova je pobjeda koju proglašava član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, Mladen Ivanić
“Ovu pjesmu pisao sam na otoku Biševu i u Austriji. Onda su oni napravili knjigu koja se zove “Suze mog naroda”, u koju su uvrstili tu pjesmu. Oni su je i preveli na njemački jezik. Rekao sam im da razmisle o njenom objavljivanju, jer je pjesma drastična. Na oratorskoj večeri došlo je do sukoba zbog moje poruke Evropi. Jedni viču: “Ej, kopile, mi smo te primili i nahranili, kako možeš tako pisati o nama?”, a drugi govore: “U pravu je on, u pravu je on.” Jedna novinarka Kristina čitala je tu pjesmu pred Bogdanom Bogdanovićem, nakon čega mi je on prišao i čestitao. Poslije mi je Kristina rekla da je tu pjesmu čitala u evropskoj skupštini u Strasbourgu.”
Kada bi Bošnjaci slonovi bili / Greenpeace bi zbog njihovog odstrjela / krivolovce vatreno optužili / Pošto su Bošnjaci samo Bošnjaci / u političkim centrima moći svakodnevno se peru ruke
“Bosna može opstati samo kad bude pristizala Evropu. Mi to dočekati nećemo. Trebaće tri stotine godina. Ali mi ćemo svoje urediti tako da drugi, htjeli, ne htjeli, počnu da nas oponašaju. A oružje neka je uvijek spremno. Svakog časa može ustrebati.”
Asghar Farhadi jednostavno spada u pet najvećih živih režisera. Još od Plesa u prašini jasno je kako je riječ o čistom geniju, a njegovo stvaralaštvo već je potvrđeno Oskarom za film Razvod. Ništa manje briljantni nisu ni Priča o Elly, Prošlost i posljednje ostvarenje Trgovački putnik, ovogodišnji dobitnik Oskara za najbolji strani film. Ali, Farhadi nije došao niotkud, iza njega stoji zaista velika i slavna kinematografija
Moj odnos sa Srebrenicom podeljen je između ljubavi i mržnje, koliko god to zvučalo uopšteno. Uvek ću imati ogromnu količinu ljubavi i sentimentalnosti za Srebrenicu jer sam ondje odrastao, u njoj sam postao čovek. Međutim, ne možete nastaviti živeti u mestu koje je toliko toksično, koje stoji u mestu već godinama i vidno trune, koje nema ljude da ga vode i u kojem se sve gasi. Srebrenica postaje živi muzej
Sedmični časopis Stav pokrenuo je anketu s pitanjem “Postoji li nacionalizam među Bošnjacima kao dominantna društvena pojava?”. U tu svrhu kontaktirali smo veliki broj bošnjačkih intelektualaca u BiH, uključivši i predstavnike bošnjačke intelektualne elite u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Ova anketa ujedno predstavlja prvi sveobuhvatniji bošnjački odgovor na kontinuirane dnevnopolitičke teze o postojanju bošnjačkog nacionalizma, koji se pritom svrstava uz bok onog hrvatskog i srpskog.
Za razliku od bivših socijalističkih država, u kojima je Međunarodni dan žena bio visoko poštovan, u tzv. građanskim demokratijama taj praznik bio je zanemaren. S ponovnim rađanjem feminizma, ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, oživjela su sjećanja na nastanak ovog praznika, pa su ga 1978. godine priznale i Ujedinjene nacije
Ako uskoro pročitate novinsku vijest „razvojačena pripadnica Vojske Republike Ženske pijana pretukla muža i djecu“ znat ćemo da u našem društvu vlada jednakopravnost i da nam je krenulo na bolje. Znat ćete da će tvornice napokon proraditi i da vašu djecu čeka bolja budućnost. U Republici Ženskoj slavit će se Međunarodni dan muškaraca. No, što ako vam na putu za tvornicu iza bandere negdje kod Banja Luke iskoči transvestit u mantilu?
Vodenih mlinova danas u Bihaću ima vrlo malo, a jedini koji je još u funkciji jeste Jotanov mlin. Sagrađen je u 19. stoljeću i udaljen nekoliko kilometara od središta grada. Mlin i njegova okolina isti su kao nekad, ali su se vremena promijenila. Luka Orlić bio je jedan od posljednjih bihaćkih vodeničara koji je naslijedio ovaj porodični posao. Luka je lani umro, pa je brigu o mlinu preuzela Azra Vojić
