Arhivski dokumenti pokazuju da broj ratnih zarobljenika na prisilnom radu na omladinskim radnim akcijama nije bio zanemariv. Na pruzi Brčko – Banovići radilo je ukupno 1.500 ratnih zarobljenika, a na pruzi Šamac – Sarajevo njih 15.000
“Nije došao.” Ove dvije riječi obilježile su sudbinu brojnih srebreničkih porodica, obilježile su kraj nadanja da će se muškarci iz tih porodica ikada pojaviti živi. Neki nikada nisu došli. S druge strane, u svom izbjegličkom jadu najljepša vijest koja se mogla čuti sadržana je u jednoj riječi: “Prešao.” Trenutak kada je Hajrudin prešao ovjekovječen je fotografijom
“Hrvatska Republika Herceg-Bosna – agresija i zločin”, knjiga Mesuda Here i Fuada Kovača
Ured za reviziju institucija Federacije BiH prije nekoliko dana objavio je negativan izvještaj o poslovanju Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo (KCUS) u 2014. i 2015. godini. Revizori su utvrdili milionska dugovanja, sumnjive tendere o nabavci aparata i materijala sklapanim s firmama čiji su vlasnici bliski bivšim menadžerima KCUS-a. Negativno mišljenje o poslovanju UKCS-a dali su revizori i zbog imenovanja srodnika i najbližih suradnika na nekoliko dobro plaćenih pozicija u isto vrijeme, zbog plaćenih odsustava doktora koji su vrijeme provodili u (svojim) privatnim klinikama... Takav način poslovanja doveo je UKCS na ivicu opstanka
Gluhoća ne ometa razvoj ličnosti, nego komunikacija. Za gluhe i nagluhe osobe veže se svijet tišine, ali oni tu tišinu mogu razbiti znakovnim jezikom. U svakoj državi postoji zaseban znakovni jezik, a samo 14 ih je u Evropi standardizirano i priznato. Dok se u BiH čeka na standardizaciju znakovnog jezika (jer se ne zna hoće li on biti bosanski, hrvatski ili srpski), ispašta 70.000 gluhih osoba kojima je ovaj jezik maternji i jedini vid komunikacije
Da se u RS-u poštuju zakoni samo onda kada to odgovara vladajućoj strukturi, pokazuje i slučaj referenduma. Vlasti RS-a poništile su praktično same rezultate održanog neustavnog referenduma o Danu RS-a u ovom entitetu jer ih nisu objavili u formi izvještaja u Službenom glasniku RS-a, iako je istekao za to propisani rok od trideset dana
Ma kako to anahrono djelovalo, san o banovini i formalno i stvarno determinira sve poteze, kako nekada Mačekove, tako i danas Čovićeve. Riječ je o konceptu koji se žilavo održavao čak i u vrijeme kada se to činilo nemogućim, u vrijeme gotovo polustoljetne vlasti komunista u bivšoj zajedničkoj državi
Knjiga Unutar Bratstva Hazema Kandila govori o velikom društvenom i političkom pokretu Muslimanska braća, kojeg je osnovao Hasan el-Benna u Egiptu 1928. godine. Članovi ovog pokreta decenijama su hapšeni, šikanirani, zatvarani i ubijani, a u očima muslimana širom svijeta uživali su status revnosnih vjernika. Autor ove knjige dobio je priliku da pripadnike pokreta posmatra u njihovom prirodnom okruženju punih pet godina, a onda je 2013. godine obavio intervjue s nekima od njih. Tada mu je omogućen pristup dokumentima pokreta iz njihovog ličnog arhiva, a svoja zapažanja u iskustvima s pripadnicima ovog pokreta zabilježio je upravo u knjizi Unutar Bratstva. Ona nam može pomoći da razumijemo zbog čega se reputacija Bratstva, uspostavljana tokom osam decenija, srušila za kraće od osam mjeseci. Cilj ove kritičke knjige jeste dati odgovor na pitanje kako su ideje Bratstva osnažile i ograničile ovaj pokret u njegovoj borbi za političku moć
Pučisti i njihova organizacija – teroristička organizacija Fethullaha Gülena (FETÖ) – i jataci PKK-a proglašeni su “proganjanim političkim protivnicima”. Nema veze što se FETÖ decenijama namještao da preuzme državu, koliko legalnim, toliko i kriminalnim sredstvima. Nema veze ni to što se pripadnici PKK-a svako malo dignu u zrak (posljednji put u Adani, baš na dan donošenja neobavezujuće rezolucije Evropskog parlamenta o zamrzavanju pregovora), a ni to što su donedavno za svoje akcije imali punu finansijsku i logističku podršku “proganjanih političkih protivnika”
U izradu prve violine 1985. godine Sifet Avdić upustio se bez većih očekivanja, ali s izuzetnim žarom i namjerom da sebi napravi instrument koji neizmjerno voli svirati. Priznaje da ni danas ne može prežaliti što ju je prodao
