U svega dva dana u julu 1992. godine u prijedorskom je selu Briševo ubijeno 68 Hrvata. Oko stotinu hiljada krajiških Hrvata raseljeno je, zatvarano u logorima, mučeno, silovano. Njihova je imovina opljačkana, a bogomolje porušene. Sve to nije bilo dovoljno Draganu Čoviću da podrži zahtjev BiH za revizijom presude Međunarodnog suda pravde u Hagu
, nakon što je krajem 1992. godine imenovan za direktora mostarskog “Sokola” (neki tvrde dekretom Mate Bobana), pola godine kasnije, u junu 1993., tražio od zamjenika upravitelja logora Heliodrom da se “za potrebe Zrakoplovne industrije ‘Soko’ Mostar omogući izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova”.</p>
<p>O tome kako su određeni poslovi zapravo bili prisilan rad tokom kojeg su mnogi zatočenici i ginuli, u nekoliko je navrata svjedočio logoraš Sead Tabaković, koji je Čovića viđao kako u društvu tajnice svakoga jutra dolazi na posao. Sa svojom je plaćom Čović tada mogao na posao dolaziti u malenom Renaultu 5, ali u godinama nakon rata počinje uzlet njegovih “sokolova”. Osamnaest objekata “Sokola” prodano je za 900 hiljada maraka. Imovinu “Sokola” kupovali su ljudi koji su rodbinskim, poslovnim ili stranačkim vezama bili direktno povezani s Draganom Čovićem i koji su danas na ključnim pozicijama, kako u federalnoj, tako i u vlasti na “državnoj razini”. Svi ti koji su učestvovali u sumnjivoj privatizaciji “Sokola” žive ugodno. Nagrađeni državnom sinekurom, bez finansijskih problema.</p>
<p>Godine su prošle, istrage su propale, prijedorski su Hrvati pobijeni, protjerani, raseljeni. I nevažni. Ono što su oni doživjeli u Prijedoru sa svojim komšijama zove se genocid, ma koliko se Čovićev drug iz Banje Luke upirao da to minimizira, pozivajući se na sudske presude po kojima se u Prijedoru desio “samo” ratni ili zločin protiv čovječnosti. U pauzi sastanaka s Dodikom, dok se oko njih dvojice vrzma i Fahrudin Radončić, Čović licemjerno izjavljuje kako se nije opredjeljivao u vezi sa zahtjevom za reviziju presude jer je bio siguran da bi predstavnici bošnjačke strane pokrenuli tužbu i protiv Hrvatske pred tim sudom u slučaju negativne drugostepene presude protiv šesterice nekadašnjih dužnosnika tzv. Herceg-Bosne pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Čović je to kazao u razgovoru za glasilo svoje partije, <em>Večernji list</em>, koji je nekoliko dana ranije prije te izjave iz pera svog kolumniste najavio takvo pojašnjenje.</p>
<p>Ivanić je radio za Srbiju, pa je red da se Čović brine i za Hrvatsku, iako je jasno, i on to dobro zna, da BiH ne bi mogla dići tužbu protiv Hrvatske za genocid jer Hrvatska vojska genocid nije ni počinila. Zločina je bilo, ali genocida ne. Posebice se ne bi mogla podnijeti tužba za ono što se događalo 1995. godine jer je tada ratovanje HV-u u BiH dopuštao Splitski sporazum. Sve je to Čoviću jasno, no morao je ispaliti kakvo zapaljivo pojašnjenje kako bi opravdao suzdržanost. I to je od njega bilo previše, jer genocid njega ne zanima. Zanima ga samo politička trgovina s Dodikom. Blokiranje, kočenje, zatezanje svakog posla i procesa u ovoj zemlji kako bi tako dokazao da ništa ne funkcionira. I da se dalje ovako ne može. Briševo, Kotor‑Varoš, Prijedor, Banja Luka, ogromni dijelovi Posavine svakako ne spadaju u granice njegovog zamišljenog entiteta.</p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA