Mehine komšije i prijatelji za njega vele da mu studen ne može ništa.
![](https://arhiv.stav.ba/wp-content/uploads/2017/12/ACL-banner-novi_001.png></a></div><p> </p>
<p>Malo ko u Bosanskoj Krupi i njenoj okolini nije čuo za Mehmeda Ramića Mehu. Ovaj šezdesetdvogodišnji Krupljanin među svojim sugrađanima poznat je po dvije stvari: harmonici s kojom se druži od djetinjstva i zimskom kupanju u rijeci Uni svakog 13. januara.</p>
<p>Kupanje prakticira već četrdeset i dvije godine. I ove godine, u ponedjeljak 13. januara, iako je izjutra izmjerena temperatura od minus 6,5 stepeni, Mehmed je smjelo zaplivao Unom, dok su ga s obližnjeg starog drvenog mosta prolaznici zbunjeno promatrali.</p>
<p>Iako je već zagazio u sedmu deceniju života, Meho s ponosom ističe da nema zdravstveni karton i knjižicu jer mu nisu potrebni. Svoje zdravlje, kaže, testira svake godine kupanjem u hladnoj rijeci Uni .</p>
<p>Kada ga upitate kako se odlučio na ovakvu praksu i zašto baš 13. januara, čelični Krajišnik odgovara: “Bilo je to 13. januara 1979. godine. Siđem ja u grad da nani kupim kuhinjsku krpu. Desi se, tako, da sam se slučajno okupao u hladnoj Uni. Nije mi se tad ništa desilo niti sam imao kakvih zdravstvenih smetnji, pa sam nastavio s ovom praksom. Svake zime se kupam u Uni i fino se osjećam”, ispričao je Mehmed, čovjek za kojeg u šali kažu da umjesto krvi u sebi ima antifriz.</p>
<p>Mehine komšije i prijatelji za njega vele da mu studen ne može ništa.</p>
<p>“Njemu ne treba bojler jer se stalno kupa ledenom vodom. Nikad ga i ne pali. Još dok smo bili djeca znao se skinuti samo u gaćice i skočiti u dubok snijeg i u njemu se valjati i plivati”, ispričao nam je Alija Salkić, Mehin komšija i prijatelj iz djetinjstva. /J. Grošić/</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Norveške milijardeSljedeći članak
Nekažnjena većina zlostavljačaPROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.