Abdulah Sidran, “Antologija Sidran: 33 pjesme Abdulaha Sidrana”, JU “Ratkovićeve večeri poezije”, Bijelo Polje, 2017. godine
![](https://arhiv.stav.ba/wp-content/uploads/2017/12/ACL-banner-novi_001.png></a></div><p><strong>Piše: Hamza RIDŽAL</strong></p>
<p> </p>
<p>Borges je čitanje smatrao umjetnošću zahtjevnijom od pisanja. Stoga se ovaj čitalac stoljeća dičio knjigama koje je pročitao, a ne onima koje je napisao. U svojim je esejima doveo je u pitanje bitnost piščevih namjera za život njegovog književnog djela, ističući da je pisac tek prvi, ali ne nužno i najbolji čitalac svojih djela. I izbor vlastite poezije koju načini pjesnik tek je jedan od mogućih izbora. Međutim, jedan takav izbor može biti neizrecivo važan jer ukazuje na to kako sam pjesnik vidi svoje djelo.</p>
<p>Prošle je godine u Bijelom Polju publicirana takva knjiga pod nazivom <em>Antologija</em>, u kojoj je Abdulah Sidran sačinio izbor svoje trideset i tri pjesme. Ona ne otkriva svu složenost Sidranovih poetskih svjetova i ukupnu dubinu izraženih emocija, ali ukazuje na ključna mjesta njegove jezičke topografije.</p>
<p>Kao vrstan čitalac, Sidran u svojoj antologiji nije mogao zaobići neke od pjesama koje je književna kritika već kanonizirala, opisavši ih kao reprezentativne pjesme savremene bošnjačke i bosanskohercegovačke lirike. Među njima su svakako <em>Mora, Slijepac pjeva svome gradu, Bašeskija, Zašto tone Venecija</em>… Riječ je o pjesmama koje bi svaki čitalac Sidranove poezije uvrstio u vlastitu antologiju, jer snagom svoga jezika obremenjenog emocijom i ne ostavljaju mnogo izbora, kako Sidranu, tako ni drugima. Te pjesme naprosto moraju biti dio <em>Antologije</em>, kako Sidranove, tako i moje. Dovoljno je tek poštenje i trun čitalačkog umijeća pa da se ustvrdi da te pjesme ne bi trebale izostati iz bilo čije antologije, ne samo Sidranove poezije već i bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti.</p>
<p>U zbirku su uvrštene i pjesme koje je književna kritika manje isticala i u njima se, zapravo, otkriva tanahna nit između Sidrana pjesnika i Sidrana čitaoca. <em>Gavrilo bunca, noć uoći pucanja, Od čega je umrla N.N. </em>i<em> Rastanak </em>samo su neke od pjesama koje su dostojne da budu izabrane u 33 reprezentativne Sidranove pjesme u autorovom izboru, ali u nekim drugim izborima moguće da ne bi našle svoje mjesto.</p>
<p>U Sidranovu <em>Antologiju</em> uvršteno je i nešto pjesama novijeg datuma. Među njima je i pjesma <em>A onda će doći vrijeme</em>, koja se svojim književnim kvalitetama svrstava u red ponajboljih pjesama koje je Sidran napisao, pa je donosimo u cijelosti, smatrajući da je njen sadržaj bitniji od svih rečenica koje će ikad biti napisane o poeziji ovog velikog pjesnika:</p>
<p> </p>
<p>a onda će doći vrijeme</p>
<p>kad našeg naroda neće biti</p>
<p>neće biti onih staraca što pamtili su</p>
<p>jezik svojih staraca, ni onog posljednjeg od njih</p>
<p>što je pedeset godina tražio, i nije našao, dječaka</p>
<p>da ga pouči jeziku njegovih predaka, a ovaj ga,</p>
<p>kad i on postane starac, prenosi dalje</p>
<p>ni njih neće biti, ni jezika našeg neće biti</p>
<p>i niko na cijelome svijetu njime neće govoriti</p>
<p>samo će gore, među nebesima, gdje vrijeme</p>
<p>ne postoji, i gdje zvijezde bisernom vodom umivaju lica,</p>
<p>s rukama preko materinskih dojki</p>
<p>još uvijek da jeca – hasanaginica</p>
<p>Spektakularna apokalipsa jednog naroda i jezika, smirena u metafizičkom beskraju, istovremeno je povezana s <em>Hasanaginicom</em>, kao tekstom sudbine jednog naroda, ali i čovječanstva. U lik Hasanaginice nije utkana samo srebrenička majka, već sve majke svijeta, što ovu pjesmu obremenjuje čudesnom melanholijom i sviješću o prolaznosti kojoj jezik, ipak, izmiče. Biti spašen znači biti spašen u jeziku – kao da poručuje Sidran.</p>
<p>Ovom pjesmom, koju je grehota upropastiti bespotrebnom teorijom, ujedno i završava njegova <em>Antologija</em>, što pažljiv čitalac neće smatrati slučajnošću. Cijela je zbirka, naime, uređena tako da poslije posljednje pjesme čitalac ako ne namjerno, ono barem instinktivno okreće korice i ponovno čita <em>Moru</em>, prvu pjesmu ove čudesne knjige, s kojom pjesma <em>A onda će doći vrijeme</em> čini neraskidivu cjelinu. Sidran je u <em>Antologiji</em> sabrao trideset i tri bopka vlastitog tespiha, rasuta po drugim knjigama, utkavši ih u molitvu na jeziku bosanskom.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Vasilija Jamakosmanović, najstariji eksponat Zemaljskog muzejaPROČITAJTE I...
UZ 31. GODIŠNJICU SMRTI ĆAMILA SIJARIĆA
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Univerzalni rječnik čuda Almina Kaplana: RASKOŠNE POETSKE SLIKE
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.