Niti Bursać, kao bivši pripadnik zločinačke organizacije odgovorne za genocid, ima pravo pričati o bilo čijem fašizmu, niti se odgovornost za vandalski čin demoliranja unutrašnjosti crkve može pripisati Bošnjacima kao kolektivu

Dragan Bursać, današnji kolumnista Al Jazzere i nekadašnji vojnik Vojske Republike Srpske, svako malo pokaže pravi razlog svog javnog djelovanja.

U bosanskohercegovačkoj javnosti Bursać ima funkciju nivelatora, a kapital – da Bošnjake kao kolektiv označava fašistima, čije djelovanje biva jednako odlično dokumentiranom i sudski potvrđenom fašizmu srpskih i hrvatskih političkih struktura – stječe tako što svako malo hini katarzu kroz pisanje o zločinima nad nesrbima, da bi nakon toga, s tako osiguranom pozadinom, iznosio maliciozne i uvredljive kvalifikacije poput ove na svom statusu na Facebooku.

Sve je sporno u ovom Bursaćevom izljevu šovinizma. Niti Bursać, kao bivši pripadnik zločinačke organizacije odgovorne za genocid, ima pravo pričati o bilo čijem fašizmu, niti se odgovornost za vandalski čin demoliranja unutrašnjosti crkve može pripisati Bošnjacima kao kolektivu, a niti se bošnjačke političke tradicije u bilo kojem slučaju mogu porediti sa srpsko-hrvatskim jer im fali ne samo hegemonistička agresivna politička platforma nego i dva-tri genocida te nekoliko desetina koncentracionih logora.

Bursaćevo pisanje ima ulogu poput one koju ima mit o Srđanu Aleksiću. Baš kako se legenda o Aleksiću koristi da bi se amnestiralo kompletno četničku istočnu Hercegovinu, tako Bursaćeva javna pseudokatarza dobiva ulogu katarze cjelokupne srpske javnosti, a time posljedično legitimizaciju i normalizaciju okvira u kojoj ta javnost funkcionira, kao i njeno stavljanje u istu ravan s ostatkom Bosne i Hercegovine.