fbpx

171

Odmah nakon donošenja odluke, šef generalštaba Hulusi Akar i šef Obavještajne službe Turske Hakan Fidan otputovali su u Bagdad kako bi koordinirali akciju s iračkim vlastima. Mevlüt Çavuşoğlu, ministar vanjskih poslova Turske, u vezi s operacijom rekao je da će biti uspostavljena kooperacija između Turske, SAD, Bagdada i Erbila. No, sasvim je sigurno da saradnja s Teheranom neće izostati

Bilo kako bilo, sa sve bližim danom izbora, a sve većom panikom u “Tornju”, gotovo je sigurno da će biti još mnogo, mnogo ovakvih nadasve ilustrativnih primjera novinarskog profesionalizma i medijskog kredibiliteta Dnevnog avaza.

Na Trećem svjetskom prvenstvu, odigranom u Francuskoj 1938. godine, Italija je uspjela odbraniti titulu, što i ne čudi ako se uzme u obzir da je fašistička vlast prijetila smrću svojim nogometašima ako ne budu prvaci. Oni su uoči početka finalnog meča s Mađarskom iz Rima primili telegram u kome je kratko pisalo: “Pobjeda ili smrt.” Golman mađarske reprezentacije Antal Szabó izjavio je da je namjerno puštao golove kako bi spasio živote nogometašima Italije, ali ga tada niko nije shvatao ozbiljno

Za Čovića je izborna pobjeda možda još i bitnija. Nakon što je na propagandi o “ugrozbi” do usijanja doveo političku situaciju u državi, pri čemu je stvorio i čitav interesni kartel raspoređen po institucijama koji je vertikalom ovisan o njegovom uspjehu, poraz bi za Čovića i čovićevce bio ravan katastrofi.

Riječi blok, pokret, Evropa u nazivu tog političkog subjekta odraz su karijerističkog mentaliteta osnivača te stranke koji bez pokrića u realnosti teže visokim vrijednostima i pojmovima. Njima je uzak pojam stranka, pa se psihološki tješe pokretom. Njima je preusko da za osnovni cilj njihove političke odgovornosti i pažnje bude napredak BiH, pa se predstavljaju da njihov pokret obuhvata cijelu Evropu. Njihov naziv asocira na predratni Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju. Sve su to čudne inercije karijerističkog mentaliteta koji ostavlja tragove u svakom njihovom potezu, izjašnjavanju i akciji.

No, upravo ovakav floskulaški populizam, združen s generalnom ignorancijom većine glasačkog tijela o tome kako zaista Bosna i Hercegovina i njene institucije funkcioniraju, dovode do stalnog fenomena oduševljenja masa najjeftinijim ili najfantastičnijim populističkim izjavama, a zatim sveopćeg razočarenja (pogledati pod Ž. Komšić) kada se takve želje sudare s realnošću.