fbpx

“Predsjednik izbliza”: Državnik dobrodošao i na Istoku i na Zapadu

Aliju Izetbegovića njegovi savremenici nisu prepoznavali, ali očigledno je Bog imao drugačiji plan s njim. Lik i djelo prvog predsjednika Bosne i Hercegovine ponovo se aktualizira, kako u BiH, tako i širom svijeta. Mislim da je ovo dobra prilika da se istakne velika radna energija koju je moj otac uložio u vlastito školovanje, uz istovremeno podizanje svoje porodice. Istu tu energiju kasnije je pretočio u stvaranje i vođenje države Bosne i Hercegovine, kao i na dugotrajne zatvorske kazne koje je izdržavao ranije, u komunističkom režimu”, rekao je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA BiH i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH

Piše: Edib KADIĆ

 

U zagrebačkom Novinarskom domu postavljena je izložba fotografija “Predsjednik izbliza”, koju je otvorio Bakir Izetbegović, predsjednik SDA BiH i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, a u organizaciji Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Hrvatskoj i Muzeja “Alija Izetbegović”. Na izložbi je prikazano oko četrdeset panoa, fotografija iz života Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, ispod kojih su ispisane njegove misli i citati. Izložbi su prisustvovale ugledne zvanice i prijatelji Bosne i Hercegovine, ambasador Republike Turske u Republici Hrvatskoj Mustafa Babur Hızlan, ambasador Republike Kazahstan u Republici Hrvatskoj Tolezhan Barlybayev, ambasador Republike Azerbejdžan u Republici Hrvatskoj Fakhraddin Gurbanov, koordinator Turske agencije za saradnju i koordinaciju TIKA u Republici Hrvatskoj Haşim Koç, glavni imam Medžlisa IZ Zagreb Aziz Alili, zapovjednik Počasnog voda Bošnjaka Republike Hrvatske Fahrudin Jašarević i brojni drugi predstavnici bošnjačkih udruženja i asocijacija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U uvodnom govoru Armin Hodžić, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, rekao je da je ovaj događaj i svojevrsna promocija novoosnovanog Bošnjačkog nacionalnog vijeća. “Mi smo mogli organizirati medijsku konferenciju i predstaviti smjernice našeg budućeg rada, ali smo od toga odustali jer smo željeli da odmah i bez ostatka počnemo raditi. Previše je bilo među Bošnjacima u Hrvatskoj najava koje se nisu ostvarile. I zato mi ne mislimo trošiti svoje vrijeme u najavljivanjima, a kamoli obećavajući ono što ne mislimo ispuniti. Umjesto toga, mi smo čvrsto odlučili raditi. A onaj ko radi nema vremena za isprazne priče”, istakao je Hodžić, te dodao da se već odranije pojavila potreba promjene paradigme predstavljanja Bošnjaka u Hrvatskoj.

“Vratit ćemo u službu bošnjačkoj nacionalnoj manjini sve što je od nje kidnapirano ranijih godina i iskorišteno na krivi način. A šta je lična karta Bošnjaka u Hrvatskoj? To su prije svega uspjesi zaslužnih Bošnjaka u gotovo svim segmentima hrvatskog društva; u kulturi, znanosti, sportu i obrani Republike Hrvatske od agresije. Budući da se mi osjećamo kao dio jednog naroda, da je Bosna i Hercegovina također naša domovina, da gledamo u nju s neskrivenom ljubavlju, ali i s brigom za njenu sudbinu i njenu opstojnost, budući da je osjećamo kao neodvojivi dio sebe, želimo istaći da je jedan od najprepoznatljivijih simbola u suvremenosti Bošnjaka lik i djelo Alije Izetbegovića. Ova je izložba i poruka i poziv većinskom narodu da se pobliže upoznaju s djelom ovog državnika i filozofa, ova je izložba pomoć da se razbiju aktivne predrasude prema Aliji Izetbegoviću koje se neprestano podvaljuju hrvatskoj javnosti”, poručuje Hodžić.

Prisutnima se obratio Bakir Izetbegović, kazavši kako mu je uvijek drago biti u Zagrebu, koji je oduvijek imao jaku bošnjačku komponentu, ne toliko brojnu, koliko kvalitetnu i snažnu. “Aliju Izetbegovića njegovi savremenici nisu prepoznavali, ali očigledno je Bog imao drugačiji plan s njim. Lik i djelo prvog predsjednika Bosne i Hercegovine ponovo se aktualizira, kako u BiH, tako i širom svijeta. Mislim da je ovo dobra prilika da se istakne velika radna energija koju je moj otac uložio u vlastito školovanje, uz istovremeno podizanje svoje porodice. Istu tu energiju kasnije je pretočio u stvaranje i vođenje države Bosne i Hercegovine, kao i na dugotrajne zatvorske kazne koje je izdržavao ranije, u komunističkom režimu.

U ranoj mladosti Izetbegović je bio privučen idejom komunizma. Proklamirana jednakost ljudi, socijalna pravda, borba protiv prebogatih kapitalista koji su gospodarili ljudskim sudbinama, sve je to bilo prihvatljivo za mladića odgojenog na islamskim principima. Ali, agresivni ateizam, pokušaj da partija zamijeni Boga, nepoštivanje i relativiziranje svetosti istine, kolektivizam koji je protjerao slobodu individue, bili su za njega neprihvatljivi”, naglasio je Bakir Izetbegović.

O izložbi je govorio i Faris Nanić, autor knjige Alija Izetbegović – kratka biografija, jedne od pet knjiga prvog kola Edicije “Bošnajci”. Nanić ističe kako mu je bila čast, kao veoma mladom čovjeku, biti saradnik Alije Izetbegovića i raditi prema njegovim uputama i biti među odabranima koje je pozvao da mu se pridruže u avanturi organiziranja prve demokratske političke stranke u BiH nakon skoro 50 godina. “Za razliku od većine ostalih lidera koji su izranjali iz opozicije umirućeg režima ili, pak, iz njega samoga kao navodno reformirani liberali, Alija Izetbegović bio je drukčiji, esencijalno drukčiji. Svoja uvjerenja i ideje nije temeljio na sili, snazi, kolektivitetu, brojevima ili oružanim snagama, već na tevhidu, bogobojaznosti, vjeri da je jedino suveren Bog i da On upravlja poviješću, ali i na moralnom zakonu, te posebno strpljenju. Nije obećavao što nije mogao ispuniti, nije davao lažne nade. N

ije zvao na ratove niti se pozivao na junačku historiju. Tražio je priznanje stvarne historije, zalagao se za mir i po cijenu neugodnih kompromisa, potpuno svjestan kakvo zlo rat na Balkanu može izazvati, posebno kakva nesreća može zadesiti njegov narod i državu. Istovremeno, nije bio čovjek političke improvizacije jer je posjedovao veliko znanje, znanje koje sam, vjerujem kao i mnogi, u rijetkim trenucima od njega ‘krao’ kada je, u nadrealnoj stvarnosti u kojoj smo proživjeli ratne godine, uhvatio pokoji trenutak opuštenosti i bio spreman odgovarati nam na pitanja epistemološkog ili ontološkog karaktera politike i prava, vjere i ideologije”, prisjeća se Nanić.

Kada je riječ o periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, Nanić kaže da je Alija Izetbegović bio lider koji je s uvjerljivo najslabijim kartama u ruci, u uvjetima kada bi mnogi odustali, vodio bitku za svoju domovinu i svoj narod na tri fronte – vojnoj, političkoj i identitarnoj, kako u zemlji, tako i svijetu. “Kako je zbog moralnog zakona koji je slijedio na početku jasno razgraničio dobro od zla, fašizam od demokratije, patriotizam od nasilja, stekao je ugled u čitavom svijetu i bio dobrodošao, valjda sudbinski, i na Istoku i na Zapadu. Postao je najuglednijim vođom između niza tranzicijskih političara, znatno šire od regije kojoj je pripadao. Međutim, baš liderski, nije podilazio svom narodu, iako je vjerovao da lider mora na njega ličiti. Naprotiv, svojim je stavovima, mislima i riječima, ali i djelima utjecao na učvršćivanje moralnih načela, ispravljanje zabluda i prevenciju nasilja u ime osvete”, konstatirao je Nanić.

Direktor Muzeja “Alija Izetbegović” Adnan Žiško predstavio je rad svoje javne ustanove, te je govorio o ostavštini Alije Izetbegovića, koji je podjednako dobro percipiran i poštovan na Istoku i na Zapadu.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović je prije izložbe u Zagrebu održao sastanak s predstavnicima bošnjačkih udruženja u Republici Hrvatskoj, a delegaciju je predvodio Armin Hodžić, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Delegacija je upoznala Bakira Izetbegovića sa stanjem i problematikom bošnjačke nacionalne manjine te o mogućnostima saradnje s maticom. Također, Bakir Izetbegović se isti dan ispred Zagrebačke džamije susreo s Počasnim vodom Bošnjaka Republike Hrvatske i njihovim zapovjednikom pukovnikom Fahrudinom Jašarevićem. Zajednički je proučena Fatiha za poginule branitelje ispred Spomenika palih Bošnjaka u Domovinskom ratu.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI