Fer odnos snaga, koliko ga god bilo teško postići, može ublažiti nepotrebne konflikte i konfrontacije. U protivnom, svi igrači, veliki i mali, državni i paradržavni, bit će na gubitku u sve haotičnijem i nesigurnijem svijetu
![](https://arhiv.stav.ba/wp-content/uploads/2017/12/ACL-banner-novi_001.png></a></div><p>Postojeći svjetski poredak izgleda kao rašiven po šavovima. To je poredak koji potkopavaju njegove vlastite greške i ispadi. Dok vestfalski red nacionalnih država ostaje kao kičma trenutnog svjetskog poretka, sve se više ističu drugi faktori, poput paradržavnih igrača, međunarodnih advokatskih i transnacionalnih kompanija. To kako se budemo nosili s nelagodnim odnosom između svjetskih igrača odredit će budući poredak.</p>
<p>Na listi bitnih pitanja nalaze se velike greške u trenutnom svjetskom poretku: sve dublji jaz između bogatih i siromašnih, energetski ratovi, domaći i međunarodni terorizam, neometeni kapitalizam, ugnjetavanje, rat, okupacija, izbjeglice, bijelo ropstvo, narkokarteli itd. Svaki od ovih problema zamagljuje jasnu razliku između onoga što je domaće i onog globalnog. Kao veliki okeanski val, globalizacija na obale koje dotiče donosi kako moć, tako i uništenje. Trenutni svjetski poredak gurnuo je na scenu četiri glavna igrača i kreće se u četirima glavnim pravcima. Prvi je tradicionalni biznis konvencionalnih nacionalnih država, pri čemu države brane svoje nacionalne interese poštujući pritom tuđe.</p>
<p>Drugi smjer određuju velike svjetske sile. Tu imamo jednu supersilu, Sjedinjene Američke Države, i nekoliko velikih sila, kao što su Kina, Rusija, Indija i Njemačka. Većina biznisa između velikih sila zasniva se na održavanju razumnog balansa moći. Međutim, u slučajevima gdje ovaj princip propada suočeni smo s krizama i ratovima. Dobar su primjer trenutne tenzije između Rusije i Zapada. Agresivna politika Rusije spram Sirije, Ukrajine i energije, između ostalog, odgovor je na ono što Rusija smatra disbalansom moći u korist Zapada. Sama po sebi, kriza u Ukrajini može se riješiti bez mnogo napora, ali važnija pitanja tu krizu pretvaraju u prolongirani konflikt i posrednički rat.</p>
<p>U Arapskom zaljevu krizu u Jemenu također je moguće riješiti, ali balans moći na Bliskom istoku, koji se naginje na stranu grupa u Siriji, Iraku, Jemenu, Libanu i Bahreinu, iza kojih stoji Iran, čine sve te konflikte neobuzdanim. Akcija koju predvodi Saudijska Arabija u Jemenu ima za cilj koliko povlačenje Hutija i vraćanje na vlast izabranog predsjednika Hadija, toliko i vraćanje utjecaja Irana u regiji na razuman nivo.</p>
<p>Treći element jesu paradržavni igrači koji izazivaju tradicionalne nacionalne države zasnovane na vestfalskom sistemu suverenih država. U velikom dijelu Afrike, Bliskog istoka, Indije, Pakistana te Latinske Amerike paradržavni igrači oblikuju političku agendu. Milicije u Siriji, Iraku i Libanu, Hutiji u Jemenu i terorističke organizacije poput Al-Kaide, ISIS-a, Al-Šababa i Boko Harama predstavljaju ozbiljne političke i sigurnosne izazove. Kao što sam pisao ranije, propale i slabe države gomilaju probleme dok dopuštaju paradržavnim igračima da zavladaju na mjestima gdje ne postoji javni red.</p>
<p>Konačno, imamo i višeslojnost društvenih mreža, međunarodnih i transnacionalnih organizacija, grupa koje se bave ljudskim pravima, međunarodnih zakona i globalnih mreža političkih aktivista koji odražavaju politiku većih i manjih nacionalnih država i transnacionalnih korporacija. Većina njihovog rada služi dobru u pomaganju potlačenima, otporu prema okupaciji i ratu, pomaganju izbjeglicama, zaštiti okoliša itd. Međutim, postoje i momenti kada ih velike sile koriste da se zalažu za njihove interese u zemljama u razvoju.</p>
<p>Vestfalski sistem međunarodnog poretka, uspostavljen 1648. godine, nakon 30 godina rata između evropskih država, zasnovan je na dva jednostavna, ali važna principa: da će se države Evrope suzdržati od uplitanja jednih drugima u unutrašnja pitanja te da će općeprihvaćeni balans moći držati pod kontrolom pretjerane ambicije država. U teoriji je ovo dosta razuman poredak u kojem se nacionalne države ponašaju kao elementi međunarodnog poretka i poštuju jedni druge. Ovo nije idealizam niti romanticizam, nego jednostavna činjenica o svijetu u kojem živimo. Međutim, realnost nadmašuje ideje. Evropske države platile su visoku cijenu i bile prisiljene uspostaviti vestfalski balans moći. Uprkos gorkim historijskim lekcijama, ipak uglavnom nisu uspjele ponašati se u skladu s njim od 17. stoljeća naovamo. Dva svjetska rata, koji su zapravo bili uglavnom evropski i ruski ratovi, i svi ratovi prije i nakon njih, akcentiraju krhku prirodu vestfalskog poretka. Ipak, pojava multipolariziranog svijeta s moćnim novim igračima nije proizvela nikakav alternativni svjetski poredak. Evropska unija može se gledati kao model koji nadilazi vestfalski poredak kroz svoju ideju zajedničkog suvereniteta, ali, ako bilo kojeg Evropljanina upitate o tome, dobit ćete 10 različitih odgovora, od kojih će svaki biti u neku ruku odbrana određenog člana EU.</p>
<p>U konačnoj analizi, trenutni svjetski poredak, zasnovan na vestfalskom modelu, polomljen je na više nivoa. Pitanja moći, pravde i legitimiteta ostaju srž glavne krize. S obzirom na to da ne postoji neki univerzalni svjetski poredak koji bi mogao regulirati svako pitanje na svijetu, moramo razviti nove strategije zajedničke odgovornosti da bismo uspješno odgovorili na hitne probleme. Fer odnos snaga, koliko ga god bilo teško postići, može ublažiti nepotrebne konflikte i konfrontacije. U protivnom, svi igrači, veliki i mali, državni i paradržavni, bit će na gubitku u sve haotičnijem i nesigurnijem svijetu.</p>
<p> </p>
<p>(Preuzeto iz: <em>Daily Sabah</em>)</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Preokret je i sam susret Trumpa i ErdoğanaSljedeći članak
Enes Kanter, pripadnik FETÖ, izmislio svoje hapšenjePROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA