fbpx

Poziv da vlasti obrate pažnju na pisanja medija zbog izvještaja o užasu kojem su izloženi migranti na hrvatskoj granici odražava antidemokratska raspoloženja predsjednika Milanovića.

Iako je Zoran Milanović predsjednik Republike Hrvatske i sukreira vanjsku politiku Hrvatske, njegovo trenutačno ponašanje ne čini ga ozbiljnim sugovornikom za rješavanje otvorenih pitanja između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Posprdni komentari dio su njegovog stava prema susjednoj državi, a dok je bio premijer, nije učinio ništa značajno za približavanje odnosa dviju država, ali ni dvaju naroda – Hrvata i Bošnjaka. Konstanta u Milanovićevim izjavama posprdan je i podrugljiv odnos prema Bosni i Hercegovini, a imaginarij kojim se služi temeljen je na devetnaestostoljetnim orijentalističkim predrasudama prema Bošnjacima muslimanima

Provodi se institucionalni teror manjine nad većinom, zloupotrebljava se institut vitalnog interesa, kontinuirana je blokada imenovanja sudaca, a vlada potpuna kontrola tužilaštva od osovine SNSD-HDZ, dok najbrojniji narod nema svoje zastupnike u vrhu tužilaštva i pravosuđa. Ugrožena je država i njezin najbrojniji narod, pretvoren u taoca politika koje navodno prezentiraju interese druga dva. Bosna i Hercegovina zanemarila je svoje prijatelje i saveznike, neke je čak i pod diktatima odbacila. Vrijeme je da ih vrati i da stječe nove. To se može samo ustrajnim, sistematskim i istinitim prezentiranjem stvarnosti provedbe Dejtonskog sporazuma, od individualnih kontakata do državne razine, gdje god je to moguće (da ne nailazi na blokade srpsko-hrvatskog protubosanskog savezništva)

Kako je moguće da Milanović, koji je nekada javno, kao "pravog čovjeka" na "pravom mjestu", podržavao Željka Komšića u njegovoj drugoj po redu kandidaturi za člana Predsjedništva, danas otvoreno spori Komšićevu legitimnost i poručuje da su ga u stvari izabrali Bošnjaci!

Bilo je za očekivati da će se pobjeda makar i Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj u BiH dočekati barem s olakšanjem i nadom u relaksaciju odnosa i promjenu ratoborne retorike njegove neuke i neodgovorne prethodnice. Nije bilo oduševljenja, ali ima očekivanja, i to pretjeranih. Tu treba biti oprezan. Treba gledati ne Milanovića kao pojedinca ili SDP kao prihvatljivijeg nosioca vlasti u Hrvatskoj zbog “manje” nacionalizma već ukupnost na različite načine prezentiranih hrvatskih nacionalnih interesa i težnji

Dijalogom se suzbijaju predrasude, ali potreban je razum koji će se bazirati na realpolitičkim suodnosima. U tom smislu, niko od Milanovića neće tražiti da odustane od hrvatstva i hrvatskih interesa sve dok ono nije posvađano s granicama suverene Bosne i Hercegovine. Dijalog do sada nije bio moguć jer su dijelovi države BiH posvajani, a Bošnjaci sustavno ignorirani, uvjetovani nerealnim ultimatumima, neopravdano i neistinito etiketirani i prozivani