Pored uobičajene patologije nostalgije kao žala za mladošću, primjetna je i ova maliciozna dimenzija, kada se demonizacijom sadašnjosti i uljepšavanjem prošlosti pokušava vratiti točak vremena, spriječiti ulazak kapitala i svesti Sarajevo ponovo na periferiju “regiona”, uspavanu provinciju u kojoj svako zna svakoga, i hermetički ga izolirati od onih tokova i trendova koji se ne mogu kontrolirati.