Vlasti njemačkog grada Gaggenau zabranile su skup turskih građana na kojem im se trebao obratiti turski ministar pravde Bekir Bozdağ. Navedeni razlog zabrane – “sigurnost i nedostatak parkinga” – svojevrsna je uvreda inteligencije. Gotovo identična zabrana (opet “tehnički” razlozi) stopirala je skup u Kölnu na kojem se ministar ekonomije Republike Turske Nihat Zeybekci trebao obratiti turskim biračima
Ubrzo nakon razgovora Trumpa i Erdoğana, portparol predsjednika Turske Ibrahim Kalın potvrdio je da se o dva glavna kamena spoticanja u odnosima dviju zemalja – FETÖ i američkoj podršci YPG-u u Siriji – razgovaralo, te da su dotaknuta pitanja “sigurnosne zone” u Siriji i operacije za oslobađanje Raqqe, de facto glavnog grada tzv. Islamske države
Još će se vidjeti da li je za Merkelovu ova posjeta bila uspješna. Namjerno personaliziram jer tursko-njemački odnosi teško da su bilo šta njome dobili ili izgubili. Posjeta je za (skoro) jedini cilj imala spašavanje njene (političke) glave spašavanjem dogovora o izbjeglicama. Dok je boravila u Ankari, objavljena su istraživanja javnog mnijenja u Njemačkoj po kojima bi je njen rival na predstojećim izborima, lider socijaldemokrata Martin Schulz, u direktnim izborima otpuhao sa scene
Anadolija je izvijestila da je Biro za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala pri kancelariji glavnog istražitelja Istanbula ustanovio da su četverica od osmerice bjegunaca u noći 15. jula 2016. godine imali telefonski kontakt s dvojicom članova pučističkog tima koji je poslat u Maramaris sa zadatkom da ubije predsjednika Republike Turske. Kao što sada znamo, vidimo da to nije dojmilo Ustavni sud Grčke
Dok su ostali učenici lijepili transparente po školi, Doğukan Düz postavio je malu izložbu ebru umjetnosti, gdje je ispisao poznate misli Alije Izetbegovića. Kako se finalno izlaganje približavalo, tako su učenici ovoga razreda bili sve sretniji što je baš njima pripao lik “kralja mudrosti”, kako još Aliju Izetbegovića nazivaju u Turskoj
Hrpa je gluposti napisana i/ili emitirana u inostranstvu glede ovih ustavnih promjena. Najveći je bauk, naravno, prodavan kako Erdoğan mijenja sistem u predsjednički da bi proširio svoju moć. Da je ova mantra istinita, do sada bi vladao univerzumom. Vajni “analitičari” nisu ni zavirili u postojeći Ustav da vide kakva (ogromna) ovlaštenja, a bez krivične (odnosno bez ikakve) odgovornosti ima predsjednik republike, a koja se ovim amandmanima uvodi
Ako treba nekog kriviti za to što ostrvo nije ujedinjeno, postoji bolji kandidat – kombinacija UN-a i Evropske unije. Posljednji put kada je ujedinjenje bilo nadohvat ruke, aprila 2004. godine, planom tadašnjeg generalnog sekretara UN a Kofija Annana, koji su oba društva trebala prihvatiti na simultanim referendumima u grčkom i turskom dijelu Kipra, Evropska unija minirala je plan obećanjem grčkom dijelu da će biti primljen u Uniju bez obzira na ishod tih referenduma
Tekst Roberta Fiska jeste paradigma antiturske propagande, a on je novinarska zvijezda i “autoritet” za pitanja regije – takorekuć brend – pa je stoga korisno pobliže pogledati njegovu paškvilu objavljenu 2. januara pod naslovom Ovo je razlog što se mi na Zapadu ne osvrćemo na mrtve u Turskoj
Obišao je skoro cijelu Bosnu i Hercegovinu na biciklu, nakon čega je počeo voziti bicikl i po Evropi. Ubrzo se zasitio, a ideja o egzotičnom Orijentu postajala mu je sve privlačnija
Zloupotreba terorističkog napada u cilju vrlo polarizirajuće unutrašnje politike gura počinioca u drugi plan, a zapravo postiže željeni cilj (svakog) terorizma. Nema selektivnog terorizma. Bez obzira na to da li se teroristički napad desio u Diyarbakıru, Şanliurfi, Ankari ili Istanbulu, on je uvijek uperen protiv cijelog društva i nastoji pocijepati njegovo tkivo
