fbpx

A šta uopće predstavlja konsenzus nacionalne politike u Sandžaku? Prvu razinu predstavlja bošnjačka nacionalna politika koja se generira u Sarajevu, a možemo je ukratko svesti na očuvanje državotvornosti BiH, promoviranje ravnopravnosti na svakom pedlju teritorija BiH, razvijanje uvjeta za postizanje članstva u Evropskoj uniji i NATO paktu.

Ostaje još jedno pitanje: Ko bi mogao inicirati novi bošnjačko-sandžački nacionalni program? Prije svega, to su bošnjačke nacionalne stranke, na prvom mjestu najstarija i prva politička organizacija u novijoj povijesti, odnosno SDA Sandžaka. Tu je i Bošnjačko nacionalno vijeće, ali i sve druge koje sebe vide na putu nacionalne borbe za ravnopravnost i jednakost.

Osovina Sarajevo – Novi Pazar mora se strateški povezati s ogromnom bošnjačkom dijasporom u Republici Turskoj, kao i s dijasporom u susjednim državama i na Zapadu i razviti maksimalno sve oblike saradnje putem kojih će se osigurati razvoj svih komponenti koje osiguravaju budućnost bošnjačkom etnosu.

Pošto otvoreni oblici represije nisu dali očekivane rezultate, u zadnje tri decenije provodi se otvoreni ekonomski genocid. U Sandžaku ne stanuje riječ investicija. Građani su prepušteni ekonomskom beznađu i alarmantnoj sadašnjosti. Svi ekonomski putevi vode iz Sandžaka. Konvoji autobusa svakodnevno odvode sandžačku mladost u pravcu Zapada. Sandžak se polahko, ali sigurno pretvara u najveći starački dom na Balkanu.

Koliko su se čelnici ove stranke pogubili, a prije svega Muamer Zukorlić, po čijem je nalogu i pisan ovaj demanti, najbolje govori činjenica da demanti za tekst o Islamskoj zajednici šalje politički funkcioner Jahja Fehratović. Sama ta činjenica zapravo govori koliko je istinit tekst Stava u kojem se, između ostalog, navodi da je u Sandžaku zapravo jedna stranka okupirala najstariju vjersku instituciju sandžačkih muslimana i da je koristi u najprizemnije političke svrhe.

Uz podsjećanje da u cijeloj regiji ne postoji nijedan etnomuzikolog, etnokoreolog, niti orkestar narodnih instrumenata, Naka Nikšić, nakon provedenog projekta “Pirinče – instrument koji nestaje”, navodi da je pirinče, kao i sviranje na njemu, poput većine ostalih elemenata nematerijalne kulture Bošnjaka, uslijed niza okolnosti i dejstava više negativnih faktora, bio izložen zaboravu i nestajanju

Na bivšem reisu Ceriću velika je odgovornost i obaveza da odgovori javnosti zbog čega je u prošlosti dopustio navedeno Muameru Zukorliću i IZ-u u Srbiji? Zbog čega je slično postupio i s Islamskom zajednicom u Crnoj Gori? Zbog čega se priklonio jednoj strani kada je došlo do podjele i nije pokušao smiriti napetu situaciju i spriječiti pogubne podjele?