- Granata, koja je ispaljena sa položaja vojske Republike Srpske usmrtila je Nihadu Ćatić (1977.), Velidu Muftić (1971.), Senada Plisku (1979.), Almira Poturića (1978.), Sanjina Rustempašića (1988.), Sinanudina Šećerovića (1975.) i Belmu Zijadić (1982.)
Šta će našoj zajednici poručivati i kakve će joj pouke slati ti spomenici jednog dana kada više ne bude živih učesnika ili onih koji se makar iole sjećaju perioda Agresije? Kakav će se identitet formirati na osnovu toga? Izgleda da “nadležni i odgovorni” ovoga nisu bili svjesni pa se ovo pitanje prepustilo lokalu, što je stvorilo opasan intelektualni vakuum, koji je vrlo brzo popunjen od vanjskih centara, a oni bi željeli, u skladu s vlastitim ideološkim agendama, oblikovati i spomeničku i kulturu sjećanja bošnjačkog naroda
Jedan od organizatora otpora, ratni komandant 31. Drinske udarne brigade (DUB) Abduselam Sijerčić – Pelam sjeća se da su hiljade branilaca, sa ručno rađenim lovačkim puškama ili bez ikakvog naoružanja, stale u odbranu grada protiv znatno nadmoćnijeg neprijatelja
Razočaran je i u tužitelje Tribunala u Haagu. koji su također obećavali, ali nisu uradili ništa na procesuiranju odgovornih.
Danas je teško zamisliti da neko može napasti na Meku, sveto mjesto svakog muslimana. Međutim, takvi su se incidenti dešavali kroz islamsku historiju. Krvava godišnjica terorističkog napada i opsade obilježava se ovih dana jer su rano ujutro 20. novembra 1979. godine, dvije nedjelje nakon hadža i uoči novog stoljeća po islamskom hidžretskom kalendaru, u dvorištu Velike džamije u Meki odjeknuli pucnjevi. Ubijena su dva nenaoružana čuvara, prve žrtve opsade, a događaji koji su uslijedili radikalno će izmijeniti noviju muslimansku historiju
A onda se ko u kakvim filmovima pojavljuje Grasov kombi. Penje se između Pionirske i Pedijatrije. Ispred njega policijski Golf. Iskačemo pred njih. Iz Golfa izlazi Zoka, moj srednjoškolski drug. Kaže, poslalo ih na Poljine kao pojačanje. A mi od Poljina udaljeni tri četiri kilometra i isto toliko godina. Iz kombija izlazi Dahić s četrdesetak rezervnih policajaca iz Starog Grada. Zaliježu i oni. Pokušavamo se skupa probiti do trafostanice
Audio i videogalerija “Sarajevo 1.425 dana” projekt je grupe entuzijasta koji su bili tinejdžeri i djeca u opkoljenom Sarajevu. Njihova želja bila je da činjenice, dokumente, videomaterijale, sjećanja i priče onih koji su preživjeli opsadu podijele sa sugrađanima, turistima i cijelim svijetom. Galerija, smještena u srcu Baščaršije u blizini sebilja, pravo je osvježenje u turističkoj ponudi glavnog grada Bosne i Hercegovine
Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu
Sarajka Adela Čomić imala je 11 godina kad je rat stao. Kaže da je opsada grada u njenoj glavi trajala sve do 1998. godine, jer sve do tada nije imala priliku izaći iz Sarajeva. Dugo joj je poslije rata trebalo da se navikne na rad semafora. “Raskrsnice su se uvijek pretrčavale i nije se čekalo zeleno svjetlo. Kad je rat stao, to mi je bilo neobično”
Nakon dugog i stresnog pregovaranja, postignut je dogovor o reintegraciji sarajevskih naselja: Vogošće, Ilijaša, Hadžića, Ilidže, Grbavice i okoline. Pregovarači u ime Bosne i Hercegovine postigli su značajnu pobjedu koja je značila da je u konačnici ostvaren cilj o nedjeljivom Sarajevu. Ovo je, naravno, za “paljanski režim” bio veliki poraz uzme li se u obzir njihov plan o stvaranju tzv. Srpskog Sarajeva
