Cerića ne treba štititi od naših riječi i djela, od našeg slova i govora, već od njega samog. I, ne samo to, već – a to je mnogo važnije – savjetovati mu da ne nastavlja urušavati ugled časne titule koju nosi i odgovorne dužnosti koju je sve te godine obnašao. Naprosto, potrebno je štititi instituciju reisul-uleme! Ali, avaj, iako je takvih dobronamjernih savjeta nesumnjivo bilo i u pisanom i u govornom obliku, on se na njih očito nije osvrtao. Nemamo nikakva razloga ne vjerovati da je sve to činio potpuno lišen svijesti o mogućim štetnim učincima svojih postupaka i verbalnih istupa u javnom prostoru