Nakon pojave Leonarda Cohena, ništa nije bilo isto – pojavio se jedan autentični glas, njegova melankolična poezija često inspirirana njegovim ljubavnim vezama, dodiri sa židovskom mitologijom, naslanjanja na tradiciju europske poezije, posebno one koju su pjevali francuski šansonjeri, bivaju sve izraženija, a emocije o kojima pjeva sve intimnije i osebnije