fbpx

U redovnim intervalima na bh. političkoj sceni javljaju se političke stranke koje s čarobnim štapom nude instant-rješenja za navedene strukturalne probleme i imaju mnogo zajedničkih karakteristika. Kao prvo, to su stranke jednog lica vođene harizmatičnim ličnostima. Posebno na početku imaju snažnu podršku od medija i međunarodnih faktora s ciljem rušenja nacionalnih stranaka; u ovom slučaju SDA. Iako se osnivaju samo u Sarajevu i djeluju isključivo na područjima gdje su Bošnjaci većina, oni obećavaju radikalne promjene u državi; ekonomski prosperitet, državu bez etničkih podjela, društvo bez korupcije i nepotizma. Drugim riječima, obećavaju raj na zemlji samo kad oni dođu na vlast

Knezović je upao u sevdah i ekstazu proslavljajući izborne rezultate u Novom Travniku, gdje je Konakovićev NiP guranjem svoga kandidata za načelnika općine podijelio bošnjačko glasačko tijelo i donio pobjedu kandidatu HDZ-a. “Sjajno je gledati kako Hrvati vraćaju Središnju Bosnu, kolijevku hrvatstva... Dite vraćamo materi i uskoro mu dajemo ime”, klikće Knezović i u vjersko-nacionalnom zanosu poentira: “Zvat će se Republika Herceg-Bosna i svi ćete biti pozvani na krštenje!”

Ovaj dvojac je ovakvim nepristojno navijačkim objavama na društvenim mrežama potvrdio ono čega je javnost već odavno svjesna, da ove dvije regionalne televizijske kuće imaju funkciju propagandnih megafona kantonalnog režima sarajevske Četvorke. To je bilo jasno još za vrijeme vlasti Frankenštajn koalicije u Kantonu Sarajevo, tzv. Šestorke, a razobličava se i nakon Lokalnih izbora 2020.

Pošto je kraj svijeta blizu, dakle, otišli su na kraj, na među svih bosanskohercegovačkih podjela, u Brčko, u tačku gdje se na pola dijeli manji entitet, i odande započeli kampanju za ovogodišnje lokalne izbore. Mimo retoričkih kalambura, mimo slatkorječivih fraza, ovako to izgleda na terenu. Dakle, ovako to izgleda kada po Bosni jašu četiri jahača Apokalipse:

Vrijeme je da lijeva opozicija bude iskrena prema građanima Bosne i Hercegovine i objasni na koji način namjerava ostvariti svoj politički cilj o državi bez etničkih podjela, bez političkog utjecaja u sredinama gdje većinski žive građani srpske i hrvatske nacionalnosti. Ako su odustali od države i krenuli u stvaranje fildžan-Jugoslavije samo na prostoru gdje Bošnjaci čine demografsku većinu, i to je legitiman politički cilj – samo se to mora javno saopćiti građanima.

U jednom valja čestitati Konakoviću: njegova stranka u pokušaju uspjela se svojim koalicionim partnerima nametnuti kao alternativa nad alternativama i pomiriti sve ideološke, svjetonazorske, kadrovske i ine prijepore. Sve ne bi li postigao svoj opsesivni naum – razbucati svoju matičnu stranku koja će, opet, izdominirati sarajevskom kotlinom i pokazati koliko je zaista jaka. A to će joj, čini se, biti lakše nego ikad prije. Jer, ko ima takve političke oponente ne treba se bojati za svoju budućnost. Od nekad jakog SDP-a ostali su samo ostaci ostataka

: Je li povećanje akciza uistinu neophodno za izgradnju puteva, pitanje je na koje odgovor trebaju ponuditi ekonomski stručnjaci, a šta je Šemsudinu Mehmedoviću, Salki Sokoloviću, Sadiku Ahmetoviću i Senadu Šepiću važnije, vlastita pozicija nakon 2018. ili sve moguće putne komunikacije u BiH, uopće nije upitno. Samo su naivni skloni povjerovati da su se o spomenutoj odluci izjašnjavali vodeći računa o interesima građana