Nakon rata, Okružni sud u Bihaću osudio ga je na smrt vješanjem. To što je spasio Ćopića i druge uhapšene Srbe i što se samovoljno povukao iz vlasti nije mu pomoglo. Kazna je izvršena početkom ljeta 1947. godine
Dakako da Bazdulj nije prisustvovao promociji i da nije imao priliku poslušati o čemu su promotori govorili i u čemu su se složili, ali srpski nacionalisti uglavnom uvijek unaprijed znaju šta to Bošnjaci misle o Andriću. Nisu se Bošnjaci mogli sastati, a da ne kažu o Andriću sve najgore i najcrnje, bez argumenata, naravno. Kao krunski dokaz da je Andrić bio suprotno od onoga što tvrdi da su rekli mostarski promotori Mahmutćehajićeve knjige, a nisu rekli, Bazdulj kaže da se “Nobelova nagrada baš i ne dodjeljuje inspiratorima genocida”.
Povodom članka objavljenog 14. januara 2016. godine u dodatku Dnevnog avaza Sedmica, kojim akademik Muhamed Filipović osuđuje pisanje časopisa Stav o učešću Branka Ćopića u napadu ustanika na selo Veliki Dubovik kod Bosanske Krupe 02. avgusta 1941. godine
Članak iz prošlog broja magazina Stav u kojem smo objavili detalje učešća Branka Ćopića u zločinu u krajiškom selu Veliki Dubovik iz augusta 1941. godine izazvao je brojne reakcije; na članak je reagirao jedan od rijetkih živih svjedoka tog zločina Besim Kulenović iz Bosanske Krupe, koji je pojasnio i zašto se o zločinu u Duboviku moralo šutjeti pola stoljeća
U augustu 1941. godine ustanici su u selu Veliki Dubovik, dvadesetak kilometara daleko od Bosanske Krupe, masakrirali njegovih dvadesetak stanovnika Bošnjaka; o ovom se zločinu šutjelo skoro pola stoljeća jer su neki od izvršilaca zločina kasnije postali visoki državni funkcioneri, a prema svjedočenjima preživjelih seljana, među onima koji su napali njihovo selo bio je i čuveni pisac Branko Ćopić
Zabranjeno svjedočanstvo genocida
