fbpx

Svakog iole samosvjesnog i upućenog pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori, a pogotovo Bošnjaka, ima obuzeti gotovo čudno saživljen osjećaj gorčine i ponosa; gorčine – zbog svega što se dešavalo, kako se i zbog čega desilo u toj nam bliskoj prošlosti; ponosa – jer se nije pokleklo u vaktu kad su se pripadnicima bošnjačkog nacionalnog korpusa dešavali progoni, nepravde i zlo od strane jednog dijela nacionalistički ostrašćenih i fašistički ideologiziranih pripadnika većinskih naroda

Islamski kulturni centar u Grazu podignut je tridesetak kilometara od Bošnjačkog groblja, u kojem je ukopano 805 Bošnjaka palih u borbi za Austro-Ugarsku u Prvom svjetskom ratu. Poput drugih sličnih centara u dijaspori, on ne služi samo za obavljanje molitve već i kao prostor kulture u kojem mladi uče o domovini, bosanskom jeziku i bošnjačkoj kulturi. Predavanja, kursevi, izložbe slika i koncerti duhovne muzike sadržaji su koji upotpunjuju mozaik duhovnosti što ga nudi ovaj nesvakidašnji centar, koji je ujedno i druga po redu izgrađena austrijska džamija s munarom

Historiografija komemoracije Bleiburga koja sugerira biblijsko stradanje Hrvata-katolika pokazuje se kao podvala Bošnjacima i Islamskoj zajednici na koju oni, nažalost, pristaju, u dobroj vjeri odavanja počasti žrtvama koje su ubijene bez suda i pravde. Zbog toga bi bilo dobro da Islamska zajednica, ako smatra da joj je tamo mjesto, komemoraciju obavi u neko drugo vrijeme, ne na dan predaje kolaboracionističkih vojski Britancima, čak 7 dana nakon kapitulacije Njemačke

“Ti Bošnjak?”, upita me licem stopostotne naivčine i dobričine. Isprva me nasmijao jer me je to podsjetilo na stare američke filmove o Tarzanu. “Ja Bošnjak”, odgovorih dok su mi obrazi podrhtavali od smijeha na pomisao da mu repliciram s: “Ja Tarzan, ti Jane.” Ali, brzo sam se uozbiljio jer me je Hifzija zagrlio i počeo plakati

Bošnjaci u Austriji uglavnom su naselili urbane sredine kao što su Beč, Graz, Linz i Salzburg. Što se tiče regija, najviše su zastupljeni u Beču i industrijski razvijenoj pokrajini Gornja Austrija. Kao i skoro svaka druga manjinska zajednica, Bošnjaci su se u Austriji, koja je poznata po tvrdim socijalnim strukturama, susretali s nizom poteškoća – od dekvalifikacije na tržištu rada, preko niskih plata pa do svakodnevnih diskriminacija. I pored toga, oni su jedan od najbolje prihvaćenih manjinskih naroda od strane austrijskog većinskog društva

U Sarajevu će u junu ove godine biti upriličeno obilježavanje 101. godišnjice bitke na Monte Meletti, jedne od najvećih bitaka Prvog svjetskog rata, u kojoj je Druga bošnjačka regimenta, elitna jedinica u vojsci Austro-Ugarske, 1916. godine potukla Italijane. Ova se bitka u Austriji obilježava od 1917. godine, a nije obilježavana samo tokom nacističkog režima. Bitka se obilježava na šehidskom mezarju u općini Lebring, pored Graza, gdje su ukopani Bošnjaci iz Druge bošnjačke regimente. Ove će godine znamenita bitka biti obilježena i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Kakvu su hrabrost pokazali Bošnjaci u ovoj bici, govori i podatak da su nakon bitke na Monte Meletti austrougarski oficiri u borbama protiv Italijana naređivali Austrijancima da nose fesove kako bi Italijani mislili da se bore protiv Bošnjaka. Kako piše Werner Schachinger, taj je psihološki trik davao rezultate jer je Italijanima fes bio simbol nepobjedive vojske

Ako je za vjerovati svjedočenju jednog od atentatora na austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda 1914. godine u Sarajevu, Bošnjaci su početkom 20. stoljeća, nakon što je bosanski jezik 1907. godine ukinut i preimenovan u srpskohrvatski jezik, pokazivali nevjerojatnu količinu rastezljivosti i snishodljivosti u poimanju naziva za svoj jezik. Cvjetko Popović je, pored Gavrila Principa, bio među atentatorima iz terorističke organizacije Mlada Bosna. Cvjetko Popović i Vaso Čubrilović dočekali su živi kraj Prvog svjetskog rata. Cvjetko Popović je napisao knjigu „Sarajevski Vidovdan 1914“, koju je 1969. godine izdala "Prosveta", a i danas se koristi kao jedno od omiljenih knjiga iz lektire srpskih nacionalista i šovinista. Drugo izdanje je također izašlo u nakladi Prosvete 2014. godine. Dok pamtimo i opominjemo i ne zaboravljamo, pročitajte Popovićev ulomak o jezičkom stanju među Bošnjacima:

Ova anketa predstavlja prvi sveobuhvatniji bošnjački odgovor na kontinuirane dnevnopolitičke teze o postojanju bošnjačkog nacionalizma, koji se pritom svrstava uz bok onog hrvatskog i srpskog. U anketi Stava naši su sagovornici iznijeli vlastito mišljenje o bošnjačkom nacionalizmu i njegovim manifestacijama, ili su u potpunosti opovrgavali njegovo postojanje kao dominantne društvene prakse među Bošnjacima, a ispostavilo se da je potonje većinski stav ispitanika. Akademik prof. dr. Ibrahim Pašić za Stav je oštro konstatirao da "jugonostalgična plaćenička bazduljala i dalje guslaju o bošnjačkom nacionalizmu"

Bošnjaci su iz Trebinja otjerani, džamije su bile sravnjene sa zemljom, od Begove kuće je napravljeno parkiralište, ali stanovitom Milošu Miloševiću smeta ezan s trebinjskih džamija, pa je pokrenuo peticiju „PROTIV puštanja na razglas hodžine vjerske službe u Trebinju”. Iako peticija za sada nema vidljiviju javnu podršku (niti osudu od za dijalog navodno jako raspoloženog vladike Grigorija) reflektira stanje aparthejda u kojemu se nalaze Bošnjaci u Republici Srpskoj. Pročitajte tekst peticije:

Ova anketa predstavlja prvi sveobuhvatniji bošnjački odgovor na kontinuirane dnevnopolitičke teze o postojanju bošnjačkog nacionalizma, koji se pritom svrstava uz bok onog hrvatskog i srpskog. U anketi Stava naši su sagovornici iznijeli vlastito mišljenje o bošnjačkom nacionalizmu i njegovim manifestacijama, ili su u potpunosti opovrgavali njegovo postojanje kao dominantne društvene prakse među Bošnjacima, a ispostavilo se da je potonje većinski stav ispitanika. Prof. dr. Enes Pelidija, profesor je historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i smatra da za razliku od mnogih pripadnika drugih naroda u svijetu, Bošnjaci se kao narod nemaju razloga stidjeti svoje prošlosti niti zločine i poraze mitološki pretvarati u pobjede i obilježavati ih