Na članak saradnika Stava Sudbina Musića Da, u Prijedoru je počinjen genocid, koji smo objavili u broju 106, reagirali su iz uprave kompanije “ArcelorMittal”. Stav nakon odgovora žrtava prijedorskih logora smrti, Sudbina Musića i Satka Mujagića, objavljuje i nastavak reagiranja na tvrdnje gospođe Ewe Gebale iz “ArcelorMittala” o činjeničnim greškama
Mi, porodice nestalih, još uvijek tragamo za nekoliko stotina naših najmilijih, između ostalog, nestalih i u logoru Omarska. Teoretski je moguće da su svuda oko nas, u šta mi imamo pravo sumnjati. Morate naći načina da se nosite s našim gnušanjem da vi i dalje koristite prostorije u kojima je mučeno hiljade ljudi. Kako u objektu koji koristite kao administrativni prostor, u dvorištu između objekata, te u velikom hangaru
Sramotno je da “ArcelorMittal” još nije ispunio obećanje i bar od Bijele kuće napravio mali muzej, tako da svako ko obiđe logor Omarska ne gleda u okrečene zidove i osušeno cvijeće ostalo od prošlih posjeta. I dok god se to ne učini, neka se naviknu na javne prozivke, kao što smo mi navikli na njihovu bezobzirnu ćutnju, a ponekad i laži. Očito je da “Mittal” više ne zna kud bi s pitanjem Omarske. Ova firma nije kriva za postojanje logora 1992., ali bi bilo vrijeme da se prema objektima koje koristi konačno počne drugačije odnositi. Ako ništa, zbog vlastite reputacije
Na članak Sudbina Musića, koji smo objavili u broju 106 magazina Stav, reagirali su iz uprave kompanije “ArcelorMittal”. Stav objavljuje njihovo pismo, ali i odgovor dvojice prijedorskih aktivista, žrtava prijedorskih logora smrti, Sudbina Musića i Satka Mujagića
