Prava je istina da su kritike uglavnom ideološki obojene i da dolaze od onih koji se najviše vole baviti identitarnim temama, posebno obrazovanjem, kao poljem “putem kojeg se može utjecati na svjetonazore”.
![](https://arhiv.stav.ba/wp-content/uploads/2017/12/ACL-banner-novi_001.png></a></div><p><em><strong>Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ</strong></em></p>
<p> </p>
<p>Nacrt Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu, koji je u javnu raspravu uputio Senat Univerziteta, izazvao je oštre kritike s već dobro poznatih adresa.</p>
<p>Ne manjka malicioznih tumačenja samog povoda zbog kojeg je Kodeks napravljen, kao ni onoga što se njime želi postići, a negativnih komentara nisu pošteđene ni osobe koje podržavaju donošenje Kodeksa. Sve se pokušava staviti u kontekst navodnog udara na nečija “prava”.</p>
<p>No, prava je istina da su kritike uglavnom ideološki obojene i da dolaze od onih koji se najviše vole baviti identitarnim temama, posebno obrazovanjem, kao poljem “putem kojeg se može utjecati na svjetonazore”.</p>
<p>Upravo su takvi najviše kriknuli, a ovdje izdvajamo reakciju Nenada Veličkovića, profesora srpske književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, koja ponajbolje otkriva prave pobude neosnovanih kritika.</p>
<p>Služeći se već izlizanim postmodernim moralnim relativizmom, Veličković problematizira kodeks tvrdeći da su ga donijele osobe koje bi da nameću “vlastite vjerske, konzervativne i patrijarhalne aršine”, a sve radi toga da “skroje prihvatljivo ponašanje i odijevanje”. Veličković tvrdi da je riječ o nametanju partikularnog morala i etike, tačnije da se oni pokušavaju promovirati u općeprihvaćene civilizacijske norme, što je po njegovom mišljenju floskula, jer takav moral, etika i norme ne postoje. No, da Veličković zapravo tako ne misli, otkriva nam žaleći što Univerzitet u Sarajevu nije “prva linija odbrane naučnih principa i univerzalnih humanističkih vrijednosti pred klerikalnom restauracijom sekularnog društva”.</p>
<p>Kako je moguće da za Veličkovića istovremeno ne postoje bilo kakve općeprihvaćene civilizacijske norme, moral ili etika, a da postoje izvjesne univerzalne (tj. zajedničke svima, bez izuzetka) humanističke vrijednosti, pogotovo kada imamo stotine tumačenja termina humanizam (npr. marksistički humanizam)? Naravno, riječ je o tome što Veličković ne plače zbog narušavanja bilo čijih i bilo kakvih prava, jer ih nacrt spomenutog Kodeksa i ne ugrožava, nego žali što on, njegovi sponzori i ideologija koju zastupaju nisu u situaciji da donose pravila pa da nam nameću vlastite “univerzalne humanističke vrijednosti”.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA