Akbar Ahmed, Putovanje u Evropu – islam, imigracija i identitet, “El-Kalem”, 2019. godine, 545 str.
![](https://arhiv.stav.ba/wp-content/uploads/2017/12/ACL-banner-novi_001.png></a></div><p><em><strong>Piše: Hamza RIDŽAL</strong></em></p>
<p>Nedavno je u izdanju <em>El-Kalema</em> publicirana knjiga <em>Putovanje u Evropu – islam, imigracija i identitet</em> Akbara Ahmeda. Riječ je o posljednjoj u nizu knjiga na temu migracije i identiteta, pozicije islama u evropskom kulturnom i društvenom kontekstu iz pera istaknutog antropologa, šefa katedre “Ibn Haldun” za islamske studije i profesora međunarodnih odnosa na Američkom univerzitetu u Washingtonu.</p>
<p>Kako bi odgovorio na krupna pitanja identiteta i ponudio uvid u način njegovog konstituiranja u 21. stoljeću, profesor Akbar poduzeo je sa svojim timom eksperata opsežno putovanje Evropom i razgovarao s istaknutim ličnostima javnog života, muslimanima i nemuslimanima, predsjednicima država, premijerima, nadbiskupima, vođama desničarskih stranaka, rabinima… Stoga je ova knjiga, ustvari, zbir fragmentarnih uvida u fenomen islama na evropskom tlu, koji na okupu drži jasno preciziran tematski okvir. No, pitanje je da li je temu prisustva islama u Evropi i njegovom utjecaju na oblikovanje savremenog evropskog identiteta uopće moguće obraditi u jednoj studiji koja bi težila cjelovitom uvidu i nuđenju konačnog odgovora na ta pitanja. Možda je i jedini mogući pristup ovoj temi pravljenje “putopisnih” skica i ukazivanje na čvorišna mjesta preplitanja islama s evropskom historijom i kulturom. Tim skicama ne nedostaje ni razgovora sa živim ljudima, pa se nameće zaključak da je ova knjiga žanrovski neodrediva. Čudesna je to mješavina putopisa, reportaža, eseja, historiografije i filozofije.</p>
<p>Pristup za koji se u ovoj knjizi opredijelio Akbar ostavio mu je prostora da se osvrne na širok spektar tema, od primordijalnog plemenskog identiteta Evrope, preko priče o konvertitima i potrazi za Bogom u doba sekularizma, pa do poglavlja o autohtonim evropskim muslimanima, koje bi moglo biti posebno zanimljivo čitaocima u Bosni i Hercegovini. Riječ je o poglavlju u kojem autor posebnu pažnju posvećuje Bošnjacima, kao autentičnim evropskim muslimanima, svojim boravcima u Bosni i Hercegovini i islamskom tradicijskom naslijeđu u našoj zemlji.</p>
<p><strong>BOŠNJACI – AUTOHTONI EVROPSKI MUSLIMANI </strong></p>
<p>Poglavlje <em>Autohtoni muslimani: “Mi smo Evropljani”</em> Akbar počinje prisjećanjem na period od 1992. do 1995. godine, kada je u Bosni snimao dokumentarni film o silovanim Bošnjakinjama.</p>
<p>“Svi mi koji smo slušali ove žene blagih glasova mogli smo osjetiti njihovu bol i patnju, kao da smo svjedočili da se ti događaji odvijaju upravo ispred naših očiju. Buljio sam u ponor. Postalo je teško održati imalo autoriteta i kontrole koja mi je bila potrebna kao voditelju serijala BBC‑a <em>Živi islam</em>. Čak i viši producent, Englez i iskusni BBC TV rukovodilac okrenuo je svoje lice od ekipe, ne želeći da iko vidi suze u njegovim očima”, piše Akbar, prisjećajući se kako je u Splitu, u kojem je bio smješten, upoznao grupu mladih britanskih muslimana južnoazijskog porijekla koja je došla dostaviti pomoć svojoj bosanskoj braći.</p>
<p>“U privatnosti, žalili su mi se da bosanski muslimani znaju malo o islamu i da ne znaju čak pravilno klanjati. Bio sam grubo povrijeđen. Bosanski muslimani su se hrabro i dostojanstveno suočavali s genocidom, a ovi britanski muslimani stali su zanovijetati o nedostacima njihovih islamskih obreda. Ukorio sam tu grupu zato što su pokazali nedostatak saosjećanja i razumijevanja i podsjetio ih na temeljne vrijednosti islama, koje naglašavaju upravo ove vrline. Ovaj susret me je upozorio na drugačije niti islama koje su se širile na kontinentu i na posljedice koje će proizići iz njihove konfrontacije”, piše Akbar.</p>
<p>Nakon navođenja jednog svog sjećanja, autor otvara priču o Bošnjacima i drugim autohtonim evropskim narodima koji su mahom muslimani – Pomacima, Albancima, Tatarima, Romima, a koji često bivaju ispušteni u raspravama o islamu na Zapadu i odnosu Evrope i islama. “I dok su se ovi muslimani ponosili svojim muslimanskim identitetom, bili su jednako ponosni i svojim evropskim identitetom. Budući da se na njih gleda kao na ljude koji egzistiraju između dvije kulture – jednoj zasnovanoj na Zapadu i drugoj u muslimanskom svijetu – Evropljani ih često odbacuju jer su isuviše muslimani, a muslimani jer su isuviše Evropljani. Suočavali su se s brutalnim progonom i potrebno je sprovesti dodatno istraživanje o njihovim izvanrednim, ali slabo poznatim historijama i kulturama”, ističe autor.</p>
<p>Regija Balkana, na kojem su nastanjeni ovi muslimani, bila je stoljećima prva linija fronta u sukobu kršćanske Evrope i muslimanske Osmanske carevine. Sukobi koji su trajali stoljećima zasjenili su periode harmonije i mira, pluralističko naslijeđe iz tih vremena. “Doista, Balkan pod osmanskom vlašću je osigurao utočište Židovima koji su bježali iz Andaluzije i nastavili napredovati u gradovima poput Sarajeva i Soluna. Ipak, stoljeća vojnog sukoba u regionu, u kojem su ogromna područja prelazila u i iz kontrole sila poput Habsburgovaca i Osmanlija, stvorila su ideju u umovima Evropljana da je islam prijeteći, predatorski, stran i neciviliziran”, piše Akbar.</p>
<p><strong>ŠIRI KONTEKST RATA I GENOCIDA NAD MUSLIMANIMA</strong></p>
<p>Kada je komunizam doživio kolaps, objašnjava Akbar, nekadašnji osmanski kršćanski narodi Balkana zacrtali su jedan novi kurs nacionalizma i agresivne promocije primordijalnog identiteta ispunjenog jakim predatorskim tonovima koji su se suviše često vraćali na stare mržnje i predrasude, što je kulminiralo genocidom i etničkim čišćenjem u Bosni. “Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i njegova vlada predstavljali su Bosance i Albance kao Turke koje treba ukloniti iz srpske države i iz same Evrope. Oživljavajući sjećanje na njihov otpor Osmanlijama, Srbi su krenuli da se konačno i potpuno osvete za stotine godina osmanske vladavine. Između 1988. i 1989, kovčeg kneza Lazara, srpskog zapovjednika ubijenog 1389. u Bici na Kosovu protiv Osmanlija, nošen je u svojevrsnom hodočašću kroz gradove i sela širom Srbije, popraćen žalosnim naricateljima obučenim u crno”, navodi Akbar opisujući atmosferu uoči ratnog sukoba.</p>
<p>On zaključuje da je rat na Balkanu vođen u kontekstu mijenjajućeg svijeta i pojave onog što se nazivalo “globalnim islamom”, rasprave pokrenute nakon Islamske revolucije u Iranu, što je dragocjeno ukazivanje na globalni kontekst islama na koji nerijetko zaboravljaju naši domaći istraživači i autori. “Kriza u Bosni dogodila se između ponižavajućeg izgona Sovjetskog saveza iz Afganistana koncem 1980-ih i pojave Talibana i Al-Kaide u toj zemlji koncem 1990-ih godina. Tokom ovog kratkog intervala saosjećajan i nepodijeljen fokus muslimanskog svijeta bio je na Bosni”, piše Akbar, prisjećajući se vlastitih napora da ukaže na istinu o genocidu i prenese vlastita iskustva iz Bosne. On opširno piše i o susretima s reisul-ulemom, značaju Gazi Husrev-begove biblioteke i drugih institucija znanja, migraciji iz Bosne i bosanskom iskustvu pluralizma.</p>
<p>Međutim, cijela je Akbarova knjiga, a ne samo ovo poglavlje, ogledalo u kojem se zrcale naši identiteti, naše nade i strahovi. Ona nam može pomoći da sagledamo fragmente vlastitosti u jednom širem kontekstu, ali i da razmotrimo svoje istine o samim sebi i načinu na koji se one prelamaju kroz tuđu optiku.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Temeljita istraživačica bošnjačke muzičke tradicijeSljedeći članak
Njemačka izgubila pošiljku sa šest miliona maskiPROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.