fbpx

Djetinjstvo prožeto užasnim slikama četničkih zvjerstava

Želja joj je da njeno sjećanje na ratne strahote iz Drugog svjetskog rata u rodnom Priboju ne ode s njom u mezar. Najviše vremena provodi u ibadetu, razmišljanju o budućem svijetu i ponovnom susretu sa sinovima koji su relativno mladi preselili na ahiret. Od skromne penzije štedi kako bi davala svoje priloge za izgradnju i obnovu džamija i pomagala sirotinju

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI