fbpx

Der standardi srednjeg vijeka

Prije Mandića su ovu općinu vodili Igor Gaon i Ljubiša Marković. I u tome nema ništa sporno, niti čudno, nikome u općini Centar i nikome u Bosni i Hercegovini. Progresivnom austrijskom “Der Standardu” to je, ipak, znak modernosti.

 

Austrijski dnevni list “Der Standard” objavio je 16. novembra analizu rezultata Lokalnih izbora u BiH pod naslovom “U Bosni i Hercegovini kažnjen etnički svjetonazor”. “Der Standard” posebno se fokusirao na sarajevsku općinu Centar, koju uzima kao primjer nove političke paradigme.

Ovaj dnevni list piše da je u sarajevskoj općini Centar kandidat “progresivno građanske i multietničke Naše stranke”, “jedine reformske i evropskim vrijednostima privržene stranke” Srđan Mandić dobio tri puta više glasova od kandidata Stranke demokratske akcije.

Izborom Mandića je, kako piše “Der Standard”, općina Centar “istakla i znak modernosti, pošto Mandić ne nosi muslimansko ime”.

Ova šovinistička ocjena austrijskog dnevnog lista potpuno se uklapa u trenutne islamofobne diskurse koji oblikuju javni prostor u Austriji. Mandić je, dakle, moderan ne po svome političkom programu, najavljenim projektima ili nečemu čemu se inače može pripisati epitet “modernosti”, već je moderan po tome što nije musliman!

“Građani općine Centar pokazali su tako da je za njih podjela ljudi po imenima, takozvanoj etničkoj pripadnosti ili vjerskoj pripadnosti u svjetlu društvenih izazova nevažna”, ocijenio je “Der Standard”. Ovaj austrijski list, baš kao i neki politički akteri u Bosni i Hercegovini, ne zna ili neće da zna da Mandić nije prvi nebošnjak na čelu Općine Centar.

Prije Mandića su ovu općinu vodili Igor Gaon i Ljubiša Marković. I u tome nema ništa sporno, niti čudno, nikome u općini Centar i nikome u Bosni i Hercegovini. Progresivnom austrijskom “Der Standardu” to je, ipak, znak modernosti.

Zanimljivo je da bečki dnevnik piše kako je do sada dominantna SDA, koja je vladala i općinom Centar, simbol jednog sistema koji još uvijek u velikoj mjeri daje pečat jugoistočnoj Evropi. “Mnogi građani vjeruju da pripadnost određenoj etničkoj grupi, koja se poistovjećuje i s vjerskom pripadnošću, treba da određuje njihov život. Takvo razmišljanje nastalo je u 19.  vijeku i dominira politikom ne samo u BiH već i u Srbiji”, piše list koji sistem vrijednosti zasniva na srednjovjekovnim političkim matricama, vjerujući da pripadnost, tačnije, nepripadnost jednoj vjeri, određuje život građana – da se poslužimo retorikom “Der Standarda”.

U Sarajevu je podjela po vjerskoj pripadnosti uvijek bila nevažna kad je u pitanju društveni status građana ovog grada i njihov doprinos rješavanju društvenih izazova. Bila je nevažna i prije ovih Lokalnih izbora i prije nego su rođeni akteri o kojima piše “Der Standard”, i prije nego je Austrija okupirala Bosnu i Hercegovinu. A za tu sarajevsku toleranciju zaslužan je upravo islam. Takva vrsta tolerancije, treba li to uopće podsjećati, muslimanski je izum, pa u Sarajevu načelnik jedne općine i danas može biti neko ko svojim vjerskim identitetom i etničkom pripadnošću ne pripada većini.

Nešto slično još uvijek nije moguće u općinama Republike srpske, u kojima su većina Srbi, ili dijelovima BiH koji su u periodu agresije bili pod kontrolom UZP-ovskog projekta Herceg Bosna, a u kojima su većina Hrvati. Ali te su općine svakako moderne modernosti, rekli bi u “Der Standardu”, jer njihovi načelnici ne nose muslimanska imena. /H. R./

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI