Čak i da se ne ostvari takav scenarij, da li je današnja krajnje licemjerna i ko zna kakva sutrašnja Evropska unija vrijedna tolikih odricanja Bošnjaka kao kolektiva, pogotovo jer u bilo kojoj varijanti pridruživanja Bosna i Hercegovina ne bi bila ništa više suverena nego što je sada, odnosno vjerovatno bi njena suverenost bila dodatno reducirana?!
 nije spremna pridružiti Evropskoj uniji barem još sedam godina, a da postoje i mišljenja kako je čak i taj rok preambiciozan.</p>
<p>Hahn je kao najbliže kandidate istakao Srbiju i Crnu Goru, koje su već započele pregovore, nakon njih Albaniju i Makedoniju, dok su Bosna i Hercegovina i Kosovo na začelju. Indikativno je njegovo objašnjenje zašto je Bosna i Hercegovina na pretposljednjem mjestu, a tiče se toga da ona funkcionira po “dejtonskoj” logici koja nije u skladu s “briselskom” logikom.</p>
<p>Ovakvo licemjerno objašnjenje ravno je onome da čovjeka koji nije lud zarobite u luđačku košulju pa ga zatim izopćite iz društva jer je navodno luđak. O kakvom je neprincipijelnom stavu riječ, svjedoči i sama činjenica da su favoriti, danas od agresije potpuno amnestirana Crna Gora, a sutra i Srbija, daleko ispred Bosne i Hercegovine u procesu pristupa Evropskoj uniji, i to ponajviše sasvim svjesnom odlukom službenog Bruxellesa.</p>
<p>Jedini razlog zašto je je Evropska unija uopće zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu jeste sprečavanje rasta utjecaja “istočnih” sila, bila to Rusija, Turska ili Kina. Ovakvo ponašanje “stare dame” prema Bosni i Hercegovini već je postalo gotovo poslovično. A zanimljivo je i to što postaje očito kako se ta “stara dama” više ne pokušava čak ni pretvarati da posjeduje metaforičku bilo mrkvu, bilo štap. To pred Bosnu i Hercegovinu, ali naročito Bošnjake, postavlja neke suštinske dileme.</p>
<p>Sve veće centrifugalne sile unutar Evropske unije, moralni i ideološki bankrot same ideje ujedinjene Evrope, globalna kriza liberalne demokratije, insistiranje na “judeo-kršćanskom” civilizacijskom krugu, uspon krajnje ksenofobične desnice u mnogim državama članicama i tako dalje, ne samo što garantiraju to da Bosna i Hercegovina skoro sigurno nikada neće postati država članica već vrlo vjerovatno i da Evropska unija kakva je današnja neće ni postojati za koju deceniju.</p>
<p>Čak i da se ne ostvari takav scenarij, da li je današnja krajnje licemjerna i ko zna kakva sutrašnja Evropska unija vrijedna tolikih odricanja Bošnjaka kao kolektiva, pogotovo jer u bilo kojoj varijanti pridruživanja Bosna i Hercegovina ne bi bila ništa više suverena nego što je sada, odnosno vjerovatno bi njena suverenost bila dodatno reducirana?!</p>
<p>Kakva bi tek odricanja morali praviti u svjetonazorskom, ekonomskom i društvenom smislu, nije potrebno ni spominjati. Zbog svega toga, nameće se pitanje je li kucnuo trenutak da u ova burna vremena, kada se otvaraju neki drugi horizonti, bošnjačka politika mijenja svoju višedecenijsku paradigmu po kojoj “evropski put”, tj. Evropska unija, nije imala bilo kakvu alternativu?</p>
<p>Nije li možda vrijeme da se bošnjačka politika prestane ponašati kao da ne vidi slona u sobi i je li možda kucnuo čas da se preuzme puna i isključiva odgovornost za sudbinu vlastitog naroda i izađe ispod već odavno kao papir tankog šinjela međunarodnog tutorstva i navodne protekcije? Zabluda da se može održati status quo nije ništa drugo nego svjesno pristajanje da se bude ona žaba koju kuhaju na laganoj vatri.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Pavelić i Luburić ostaju u ŠpanijiSljedeći članak
Vraćanje na Miloševićev koncept “Velike Srbije”
KOMENTARI