fbpx

“Na izborima 2016. nisam izabran, jesam izgubio mandat, ali broj glasova koje sam dobio 2016. u odnosu na 2012. govori o tome da građani nisu bili nezadovoljni nego se jednostavno glasalo po tom nacionalnom ključu. Od brojnih sugrađana hrvatske nacionalnosti dobio sam pohvale za svoj rad i želju da to nastavim, međutim, ovdje je još taj nacionalni predznak izražen bez obzira na to koliko kvalitetno radili, bitno je kako se zovete i iz kojeg naroda dolazite”

“Nije iskreno, a još manje korektno, da na lokalnom nivou, gdje stranke HNS-a imaju većinu, ne dozvoljavaju drugima da ostvare ni minimum političkih prava i proporcionalnu zastupljenost zagarantiranu Ustavom i zakonom, dok na višim nivoima, gdje su u manjini, koriste mehanizme blokade kako bi trajno zadržali instrumente blokade i ostvarili zastupljenost veću od proporcionalne. Dok oni u lokalnoj sredini ne naprave iskorak u tom smislu, mislim da nije vrijeme da im se izlazi u susret i na višim nivoima vlasti”, ističe Šoše

Znate li da je prvi, dabome humanitarni let Armije RBiH za Srebrenicu bio 27. februara 1993. godine? A znate li da pilot helikoptera Mi-8, koji će na oduševljenje opkoljene enklave zaparati nebo iznad srebreničke doline hladnog februarskog dana, nije bio neki junak i patriota “iz reda” Bošnjaka, bosanskih Hrvata ili bosanskih Srba? Ne, bio je to kapetan Željko Jagić, Hrvat s otoka Krka. Ovo je zapis o njemu i najtežoj, višegodišnjoj operaciji “prve bosanske eskadrile” s aerodroma “Dubrave” u helikopterskoj pomoći istočnobosanskim enklavama Srebrenica i Žepa

Dok je u Beču ostao upamćen po slavi, Sarajevo je princa Savojskog zapamtilo kao barbarina. Isto onako kako će zapamtiti i sve druge palikuće i zločince modernog doba. To neće moći promijeniti niti jedan historijski apsurd, pa i onaj da je u Sarajevu za vrijeme austrougarske uprave iznad Baščaršije sagrađena kasarna u obliku slova E, nazvana po čovjeku koji ga je do temelja spalio

Pripadnici jedinica “Apostoli” i “Maturice” Hrvatskog vijeća obrane (HVO) su 23. oktobra 1993. godine u selu Stupni Do kod Vareša ubili 38 osoba, a neke od njih žive zapalili, među njima starce invalide i djecu od dvije, tri i devet godina. Selo od sedamdesetak kuća potpuno je zapaljeno i razoreno.

Ismet Kasumagić, kao i većina pripadnika “Mladih muslimana”, bio je uhapšen od komunističke vlasti nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Uhapšen je i osuđen 1947. godine na jednu godinu zatvora. Tada je optužen i osuđen u grupi s Vahidom Kozarićem, Ćazimom Viteškićem, Midhatom Džulbegovićem, Mehmedom Hadžiavdićem i Izetom Riđanovićem. Kasnije je u slučaj uključen i Ibrahim Trebinjac. Presuda je bila potpuno besmislena. Osuđeni su zbog navodnih antinarodnih stavova organizacije, bez ijednog konkretnog dokaza za same optužene. U samoj presudi stoji da su oni potpuno odvojeno djelovali, a ipak im je suđeno u grupi.

Genocid je proces kod kojeg se ne može utvrditi datum nastanka niti datum prestanka, a u presudama MKSJ i Međunarodnog suda pravde piše da je namjera nastala 13. jula 1995. Stoga se postavlja pitanje, koje bismo trebali postaviti Međunarodnom sudu pravde da nam protumači iz svoje presude iz 2007. godine: Kada je ta genocidna namjera prestala