Među najzanimljivijim objavama jeste i ona kada je “turski Trump” kritizirao Nobelovu nagradu Handkeu, napominjući i genocid koji se desio u Srebrenici. Upravo su se srpski tviteraši “upalili” na tu objavu pa su je ljutito kritizirali. Ali ni to nije sve. Ovaj tvit o Nobelu i Srebrenici našao se i na srpskom TV kanalu Nova S, tačnije u programu Među nama
Sve ono što se zatrpa i ostane nerazjašnjeno i neiskazano stvara određenu traumu. Ako postoji interes za ratnu tematiku, onda moramo dozvoliti da autor progovori. Vrijeme već čini da na temu rata gledamo iz drugih uglova. Danas imamo generacije mladih koje se ne sjećaju rata, ali žive njegove posljedice, tako da su odrastali bez roditelja, bez rođaka, bez svog krova nad glavom. Ko može zabraniti tim generacijama da iskažu vlastiti stav o tome? Rat je krucijalni događaj koji ne možemo preskočiti
Kakva je i kolika razlika između onoga što o sebi misle u Našoj Stranci, Narodu i Pravdi i SDP-u, i toga kako ih građani Kantona Sarajevo zaista doživljavaju, pokazalo se još jednom i večeras.
Vijest da Njemačka finansira osposobljavanje prihvatnog centra Blažuj, i to sa 660.000 eura, na prvi pogled može izgledati pozitivna i pohvalna. Može, ali nije, i to zbog nekoliko činjenica.
Jedan od najzloglasnijih logora u koje su Bošnjaci tokom agresije zatvarani jeste logor “Omarska”. Možete u Atlasu pročitati brojna svjedočenja logoraša o torturama i ubistvima, u ovom slučaju ćete saznati i da su zločine činili Srbi, ali nećete saznati kolike su razmjere zločina, dobit ćete samo fragmente ukupne slike.
Protekle dvije i po godine, otkako je Fuad Baćićanin direktor Muzeja RAS, pokrenuti su brojni projekti. Neki su već realizirani, neki su u toku... U decembru prošle godine pokrenut je projekt pod nazivom “Levhe”. Riječ je o izložbi levhi koja je postavljena u Muzeju, što se, prema riječima Baćićanina, pokazalo kao pravi potez jer je to bila najposjećenija izložba u historiji Muzeja
Ta vrsta endemske ljevičarske faune, budući da živi, bolje rečeno parazitira, isključivo u većinski bošnjačkom akvatoriju, toliko je ostrašćena i toliko zadojena mržnjom spram većine koja je okružuje, da redovno zapada u antibošnjački, ali i antibosanski šovinizam ili autošovinizam, ovisno jesu li “inficirani” subjekti Srbi, Hrvati ili Bošnjaci.
Gambija je u utorak na Međunarodnom sudu pravde počela s iznošenjem argumenata protiv Mijanmara, kojeg tereti za genocid. Ova zapadnoafrička država zatražila je od Međunarodnog suda pravde “privremene mjere” za zaustavljanje daljeg nasilja nad Rohinja muslimanima u Arakanu.
“Ja imam suprugu i dijete i, naravno, bitno mi je bilo da su oni na sigurnom, oni su bili u zgradi. Ljudski je pomoći, bar pokušati. Ne bih mogao sutra živjeti s tim da znam da sam mogao nekom pomoći, a nisam. Imam porodicu, imam sina i kakav bih bio primjer svom djetetu ako ne bih pomogao nekome ko je u nevolji? Ipak, ja sam vatrogasac, i kada nisam na dužnosti, ljudska obaveza i dužnost je pomoći”, priča Mirnes, koji nije mnogo razmišljao kada je odlučio ući u stan zahvaćen vatrom
Nakon što je ovaj veteran velikosrpske agresorske soldateske narezilio Komšića, “zlatnog ljiljana” Armije Republike Bosne i Hercegovine, reakcije po društvenim mrežama bile su očekivane. Na Bursaćevo veliko zadovoljstvo i budući još veći profit, jer Bursać je postao žrtva kojoj treba zaštita i u Sarajevu.
