Ustav BiH, baš kao i španski, ne ostavlja mogućnost administrativnim regijama da jednostrano referendumski odlučuju o pitanjima državnog suvereniteta, već je to pravo propisano isključivo državi u cjelini. Kao i slučaju Katalonije, ni Republika Srpska ne može računati niti na jednu ozbiljnu državu koja bi priznala njenu nezavisnost, jer tako nešto ne bi podržala ni Srbija zbog svog političkog odnosa s Kosovom
Blokira li RS sve reforme vezane za NATO integraciju, Bošnjaci trebaju redefinirati svoju odbrambenu politiku. Vjerovatno bi se, u tom slučaju, fokus trebao usmjeriti ka dosljednoj implementaciji Zakona o odbrani BiH i formiranju rezervnih sastava OS BiH ondje gdje je to moguće, kako bi dio OS koji je lojalan ustavnopravnom poretku zemlje mogao nastaviti razvijati svoje kapacitete nezavisno od političke volje onih koji to nastoje spriječiti
Nema sumnje da će katalonski presedan utjecati na separatističke politike širom Evrope, od Škotske na sjeveru do Bosne i Hercegovine na jugu. Sličnosti s katalonskim nacionalistima uglavnom se svode na animozitet ili čak potpuno odbacivanje centralnih državnih vlasti. Razlike su, međutim, brojne i variraju od slučaja do slučaja
Neposredna posljedica bit će značajno usporavanje borbe protiv globalnog zagrijavanja i zagađenja. Međutim, ni američka ekonomija neće ostati netaknuta. Kompanije koje se bave proizvodnjom “čiste” energije migrirat će vjerovatno na druga tržišta odnoseći sa sobom radna mjesta koja Trump ovom odlukom navodno nastoji spasiti
Nastavi li se s devalvacijom evropske ideje, Zapadni Balkan naći će se u veoma nezgodnoj situaciji s obzirom na to da je EU jedan od rijetkih zajedničkih vanjskopolitičkih prioriteta zapadnobalkanskih zemalja i često predstavlja osnovu projekata regionalne saradnje. U Bosni i Hercegovini to je generator unutrašnjopolitičkog konsenzusa, jer je većina reformi provedenih u posljednjim dvjema decenijama uglavnom urađena u kontekstu evropskih ili NATO integracija
S obzirom na to da je autor iznosio teze kao slobodni pojedinac, i da su one po mnogim osnovama neodržive i neuvjerljive, onda im ne treba pridavati pažnju ma koliko sadržavale elemenata skandala u sebi. Ironija je da jedino ovakva medijska pažnja u Bosni i Hercegovini daje privid relevantnosti teksta Timothyja Lessa, koji, u svojoj suštini, nije više od radikalnog političkog pamfleta
Umjesto da se dogovaraju nove reforme na evroatlantskom putu, uporno se nastoji ponovo dogovarati već dogovoreno. Srpska i hrvatska politika problematiziraju čak i ono oko čega postoji konsenzus već dvije decenije i traže se novi ustupci. Od Bošnjaka se, u pravilu, traži najveći konsenzus, polazeći od premise da njima najviše treba BiH. Ova je praksa tokom godina prerasla u praksu političkog iznuđivanja i ucjene. Kao opravdanje se koristi ugroženost od tobožnjeg bošnjačkog unitarizma i centralizirane građanske države
