fbpx

Derviški red nakšibendija, koji je najzastupljeniji na ovim prostorima, na Dan ašure divno objedinjava sjećanje na Nuha, a. s, i potop (tufan) koji je zadesio njegov narod i kao sjećanje na pogibiju hazreti Husejna na Kerbeli, bez isključivosti jednog od njih, kao što je obično slučaj kod muslimana različite orijentacije, od oficijelne uleme do duhovnih autoriteta, jer upravo je simbol Ašure zajedništvo i jedinstvo različitosti. Program u tekijama sastoji se od izvlačenje dubokih poruka iz historijskih kazivanja o Nuhu, a. s., i mnogim poslanicima čiji je život obilježio upravo taj Dan ašure, koji se još naziva i Idul-Enbija (Bajram Vjerovjesnika), zatim sjećanje na mučeničku pogibiju hazreti Husejna na Kerbeli s oko 72 člana njegove porodice koji su pali u vječni Okean Pravde radije nego bi dali svoju ruku, odnosno prisegu nepravednom vladaru i nasilniku Jezidu

Ljubav prema Poslanikovoj porodici na našim prostorima vidljiva je čak i u arhitekturi i građevinarstvu, u kaligrafiji, u poeziji itd. Simbol našeg grada Sarajeva jeste sebilj. Malo ko zna da je sebilj napravljen kao znak ljubavi prema Poslanikovim unucima Hasanu i Husejnu. Vidjet ćemo da imaju dvije česme na njemu, s gornje i donje strane sebilja. Kako su hazreti Husejna žednog ubili, vode mu nisu dali, sebilj ima funkciju da napaja žedne, i ljude i ptice. Sarajevske domaćice, kada bi pripremale ašuru 10. dan muharrema, odlazile bi do sebilja i donosile vodu isključivo sa sebilja da upotpune običaj evociranja uspomene na Kerbelu