Ovakva instrumentalizacija nacionalnih udruženja i njihova upotreba kao pričuvnih položaja politički ambicioznih pojedinaca na kojima će uzimati predah između dvaju mandata ne samo što je groteskna zloupotreba zajedničkog narodnog dobra nego i krajnje štetna kompromitacija ovih organizacija.
Ujedno je Zlatar i paradigma tzv. bošnjačkog intelektualca zbog kojih Bošnjaci općenito gube povjerenje u našu elitu. Ne samo da je vječni direktor nečega nego je uz kupovinu čarapa za državni novac Zlatar i stranke mijenjao kao čarape. I to je ta paradigma nakaznosti dijela naše tzv. elite koja ne poznaje etičke okvire nego će i politički i identitetarno postati šta god treba s obzirom na vlastitu korist. Sve će to Zlatar pozlatiti, odnosno, dok ima koristi, bit će Bošnjak, dok nema, bit će Bosanac, a more biti i građanin svijeta, desničar, ljevičar, centralni, Evropljanin, Eskim, bit će šta god mu u tom trenutku može osigurati funkciju.
