fbpx

Budući da su danas zastupnici Naroda i Pravde iznenada ušutjeli kada je u sarajevskoj kantonalnoj skupštini bilo glasanje po inicijativi SDP-a o „promjeni naziva ulica i ustanova koje nose ime po ličnostima povezanim s fašističkim režimom”, osjećamo se dužnima dati informaciju šta o Mustafi Busuladžiću misle zastupnici te stranke. Možda se to čini u ovom trenutku teško dokučivim, jer je njihov lider Dino Konaković rekao da su ideološki “i lijevi i desni”, da bi to zatim začinio napisavši da bi “glasali i za i protiv”, ali mi imamo odgovor barem kada je riječ o njihovom zastupniku Vedranu Jakupoviću. Naime, Vedran Jakupović nekada je bio saradnik sedmičnog lista “Stav”, u kojem se lijepim i pohvalnim riječima izrazio i odredio prema ličnosti šehida Mustafe Busuladžića, nevine žrtve komunističkog režima, koji ni jednim svojim istupom nije slavio ni nacizam, ni ustaštvo. Vedran se danas ušutio “i na lijeva i na desna” usta.

Fascinantno mi je da nijednom stanovniku Sarajeva koji je u tih pola sata prošao pored Alipašine džamije nije palo napamet da je auto u kvaru, već je prva pomisao kako se neki bahati dečko parkirao na trotoar i čeka nekog. Ili smo narod u kolektivnom dubokom PTSP-u, ili smo genetski bezobrazni uz dodatak svega što nose prostor i vrijeme u kojima živimo. Jer ramazan je, šejtan je zavezan, nema njegovih šaptaja, pa je svaki postupak iz naše nutrine, nema vađenja na onog prokletog

Nisam čuo da se ljudi bave nečijim novcem i zaradom, širinom ruke, halalom i haramom kao njegovim. Nikom se ne gleda ni u kesu, ni u kuću, ni oko kuće kao Dini Merlinu. Bezbeli je u našim kućama i oko kuća sve sređeno, svaki zalogaj nam je halal, dajemo sirotinji i šakom i kapom, pa bismo malo i Dininu nafaku i bereket raspoređivali

Bošnjak ne voli čitati. I kad mora čitat’, voli da mu je što kraće. Dijalog iz crtanog romana ili citat na društvenoj mreži. Društvena mreža omogućava Bošnjaku da sazna i ono što nije morao znati, a onda uvidi da nije loše da baš to sazna. Posebno ako će ga to u očima drugih načiniti pametnijim. Voli da mu se ono što je pisac htio reći skrati, sumira, poentira

Nismo svjedočili samo ličnim napadima na Zahiragića jer kreativnost korisnika društvenih mreža i finih gradskih kolumnista, pa i pojedinih političkih partija, išla je tako daleko da upit za pauzu tokom džume okarakteriziraju kao još jedan korak u uništavanju multikulturalnosti, nastanku džamahirije, konačnom protjerivanju sarajevskog duha koji je počeo nestajati ’92. godine, napadom na sekularno društvo