fbpx

Šta ste očekivali, da na pozornicu iziđu i publiku do ekstaze podignu Gabi Novak, Dubrovački trubaduri, Meri Cetinić, Nina Badrić, Neno Belan, Ibrica Jusić ili Petar Grašo? Da parafraziramo Franju Tuđmana i onu njegovu čuvenu rečenicu s Prvog općeg sabora HDZ-a, kada je kazao da “NDH nije bila samo puka kvislinška tvorevina, nego i izraz volje i težnje hrvatskoga naroda za svojim nacionalnim oslobođenjem”: Marko Perković Thompson nije samo puki neoustaša, već je njegov nastup bio i izraz volje i težnje hrvatskih reprezentativaca i velike većine hrvatskog naroda

Bez obzira na to što smo svjedočili da jednake ljepote može biti u simfoniji kujundžija koliko i u onoj Mozartovoj. Ili što su naši mostarski zapadni susjedi u svojoj avliji uz simfoniju slušali kako se Kosačom na kraju ori: Ya Allaah, jednako lijepo kao i sve do tada. Uviđam još da je na Kosači polupan dio bosaničnog natpisa “Herceg Stjepan Kosača” (a ISIL nije preuzeo odgovornost), na kojem je do jučer, na veliku bruku, pogrešno bilo napisano Stjepanovo ime, pa se moglo reći da Hrvati ne znaju bosančicu, ili su se pravili da ne znaju, pri čemu su se sigurno pravili da ne znaju da je Stjepan veliki vojvoda rusaga bosanskoga

Vrijeme je, s druge strane, učinilo svoje. Stanovnici Mostara, bez obzira na političke sklonosti, sve su manje raspoloženi za konfrontacije, svjesni da one pogoduju isključivo političkim oligarhijama, protagonistima koji ni duševno ni džepno ne osjećaju posljedice ekonomske stagnacije u svim njenim manifestacijama. Brojna zbivanja u posljednje vrijeme, na planu kulture i sporta primjerice, potvrđuju da se građani orijentiraju prema stvarnosti i okreću životu, a ne sanjarenjima