U nedjelju godišnjica terorističkog napada: Premijerka tvrdi da se Novi Zeland promijenio na bolje
U napadima na džamije Al-Noor i Linwood u Christchurchu, 15. marta prošle godine, ubijena je 51 osoba, a 49 je ranjeno.
Šta to povezuje Netanyahua, Evropski parlament i Brentona Tarranta
Napad u zemlji u kojoj su različitosti prihvaćene do mjere da se ne primjećuju i u kojoj je ova vrsta nasilja potpuno strana jeziva je trauma za Novi Zeland, ali bi morala biti i za cio svijet. Izuzetno mnogo pitanja, od kojih sam tek neka dotakao, otvoreno je ovim zlodjelom. Jedno koje do sada nisam spomenuo jeste da li će se iole ozbiljnije pristupiti borbi protiv bjelačkog rasističkog nasilja, islamofobije, odnosno mržnje uperene protiv muslimana tako brižno gajene decenijama
Četnici su nacisti 21. stoljeća
Pojedinac ili grupa danas mogu biti anitmuslimanski šovinisti, a ipak sudjelovati u javnom diskursu s legitimnih političkih pozicija, a što uključuje i redovno pravdanje velikosrpskih pohoda tokom devedesetih ili revizionizam u vezi s genocidom nad Bošnjacima. Preorijentacija s Adolfa Hitlera na Radovana Karadžića, odnosno s odreda Waffen SS na četnički pokret, označava legalizaciju i legitimizaciju jednog te istog šovinizma koji je upućen prema drugom i drugačijem. Četnici su u suštini postali SS za 21. stoljeće, ideologija i organizacija koja je zasad i dalje legitimna
Stevan Moljević i masakr na Novom Zelandu
Ne treba čuditi da je zločin nad muslimanima Novog Zelanda, koji nemaju nikakve veze s Bosnom i Bošnjacima, izvršen uz četničke pjesme. Ono što je uz takve pjesme počinjeno u Prijedoru, Zvorniku, Višegradu, Foči, Srebrenici, Sarajevu... – ostalo je u najvećoj mjeri nekažnjeno. Jesu osuđeni pojedinci, pokoji izvršilac i naredbodavac, ali nisu kažnjeni sistem, ideologija i aparat koji je sve to osmislio i iza toga stajao. Na djelu je planetarna nepravda koja samo može proizvesti planetarno zlo
Kulturno-civilizacijski sukobi: Krstaški rat “na kraju svijeta”
Krstaški ratovi predstavljaju jedan od najvećih ideoloških sukoba u povijesti čovječanstva, kao i najveći kulturno-civilizacijski dodir Zapada i Istoka nakon Aleksandrovih pohoda ka Istoku. Koliko se god činilo da su krstaški ratovi stvar prošlosti i da isključivo predstavljaju vjerski sukob i pokušaj kršćanskih zemalja Zapadne Evrope, u to vrijeme ideološki predvođenih Rimokatoličkom crkvom kao vrhovnim vjerskim i svjetovnim suverenom, da oslobode kršćanske svete teritorije na Bliskom istoku, određene epistemološke, metodološke, političke i kulturološke podudarnosti u odnosu na proces globalizacije, vesternizacije i “demokratizacije” islamskog svijeta ukazuju da duh krstaških ratova još živi
Srpski aktivist Muharem Bazdulj na braniku otadžbine
Kome i čemu Bazdulj ustvari pripada, otkriva se, po ko zna koji put, kada tvrdi da “nema nikakve potrebe da se ‘našim’ proglašavaju i zločini na drugom kraju svijeta”. Niko zločin na Novom Zelandu nije proglasio srpskim, ako su to već kategorije kojima Bazdulj barata.