Moj odnos sa Srebrenicom podeljen je između ljubavi i mržnje, koliko god to zvučalo uopšteno. Uvek ću imati ogromnu količinu ljubavi i sentimentalnosti za Srebrenicu jer sam ondje odrastao, u njoj sam postao čovek. Međutim, ne možete nastaviti živeti u mestu koje je toliko toksično, koje stoji u mestu već godinama i vidno trune, koje nema ljude da ga vode i u kojem se sve gasi. Srebrenica postaje živi muzej
Sedmični časopis Stav pokrenuo je anketu s pitanjem “Postoji li nacionalizam među Bošnjacima kao dominantna društvena pojava?”. U tu svrhu kontaktirali smo veliki broj bošnjačkih intelektualaca u BiH, uključivši i predstavnike bošnjačke intelektualne elite u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Ova anketa ujedno predstavlja prvi sveobuhvatniji bošnjački odgovor na kontinuirane dnevnopolitičke teze o postojanju bošnjačkog nacionalizma, koji se pritom svrstava uz bok onog hrvatskog i srpskog.
Za razliku od bivših socijalističkih država, u kojima je Međunarodni dan žena bio visoko poštovan, u tzv. građanskim demokratijama taj praznik bio je zanemaren. S ponovnim rađanjem feminizma, ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, oživjela su sjećanja na nastanak ovog praznika, pa su ga 1978. godine priznale i Ujedinjene nacije
Vodenih mlinova danas u Bihaću ima vrlo malo, a jedini koji je još u funkciji jeste Jotanov mlin. Sagrađen je u 19. stoljeću i udaljen nekoliko kilometara od središta grada. Mlin i njegova okolina isti su kao nekad, ali su se vremena promijenila. Luka Orlić bio je jedan od posljednjih bihaćkih vodeničara koji je naslijedio ovaj porodični posao. Luka je lani umro, pa je brigu o mlinu preuzela Azra Vojić
Zvali su ga lavom od Dagestana. Četvrt stoljeća predvodio je kavkaske muride u neravnopravnoj borbi protiv ruskog okupatora. Kao alim i šejh nakšibendijskog tarikata, ustao je u odbranu svog naroda kada je bila ugrožena njegova egzistencija i identitet. Ukinuo je krvnu osvetu i pomirio zavađena kavkaska plemena, a neprijatelji su o njemu govorili sa strahopoštovanjem. Gerilske taktike ratovanja koje je ustanovio Šamil i danas se izučavaju na vojnim akademijama. Preselio je u gradu Božijeg Poslanika i ukopan u časnom mezarju “Džennetul Baki”
Mi nismo niotkud došli. Pravoslavni i katolički Bošnjaci izabrali su druge nacionalne identitete, što je njihovo pravo ako to žele. Ali naše je pravo da kažemo da su naši preci Kulin ban, ban Stjepan Kotromanić, kralj Tvrtko I, vojvoda Vlatko Vuković, vojvode Pavlovići, herceg Stjepan Kosača, kraljica Katarina, kralj Stjepan Tomašević. Naše je pravo i historijska činjenica da kažemo da je naš i Gazi Husrev-beg, koji je bio bosanski sin i sultanski unuk
Pa ko je taj ko može odustati od zahtjeva za revizijom presude? To pravo nema ni Bakir Izetbegović ni SDA. Jedino porodice nastradalih mogle bi odustati od tog zahtjeva, i to je pitanje metafizičke odgovornosti. S druge strane, pitanje pravno-krivične odgovornosti Srbije pitanje je istine. Nevjerovatno je da se pitanja metafizičke i moralno-etičke i pravno-krivične odgovornosti za zločin svode na dnevnopolitičku ravan. Najveći pravni stručnjaci svijeta stavljaju svoj životni autoritet pred ogledalo zastupajući Bosnu i Hercegovinu u ponovnom sudskom postupku, i to daje nadu
Zločin je tako neodgovorno suditi Aliji kada ga nema, preselio je. Istina, Alija je oko sebe često okupljao ljude s kojima bi se savjetovao prije donošenja bitnih odluka. I to je bio svojevrstan izraz njegove mudrosti i odgovornosti, to mogu nazvati kružocima korisnim za sve... O “pet mafijaških porodica” govore samo oni u čijim bićima žive karakteri mafijaša. Niko između njih, međutim, ne navodi niti jedno mafijaško ime, porodicu, oslonom na validnu pravosnažnu presudu, osim što naglašava: “priča se”, “iz pouzdanih izvora saznajemo”. Ako ih ima, neka prijave makar jednu takvu “mafijašku porodicu” kako bi legalistički, po zakonu bila sudski procesuirana, pa će se onda “mafijaško klupko” odmotati, svi to istinski želimo
Pred Sudom BiH, izjašnjenjem o krivici, počelo je suđenje za ubistvo zarobljenih vojnika JNA u Velikom parku u Sarajevu 22. aprila 1992. godine. Istraga o ovom slučaju trajala je godinama, a izvjesno je da će i suđenje, zbog najavljenog velikog broja svjedoka i dokaza, trajati također godinama. Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić izjasnili su se da nisu krivi
“Agrokor” drži u vlasništvu “Kiseljak” d.o.o. Sarajevo s 81 posto, “Konzum” d.o.o. Sarajevo s 80 posto, zapošljava 4.500 radnika, a preko kupljene mreže “Mercatora” još 1.700, te nepoznat broj radnika u malim firmama koje je preuzeo. Todorić će, ako se želi spasiti, uskoro morati izaći na berzu, odnosno napraviti javnu ponudu dionica ili prodati neku od kompanija kako bi došao do gotovine i izbjegao bankrot
