Na kraju, priča je s revizijom iza nas i ona se popraviti ne može. Njen neuspjeh ničim nije ugrozio prvostepenu presudu Suda u Hagu, koja decidno kaže da Srbija nije spriječila genocid u Srebrenici. Ta presuda ostaje dio historije i svjedok zločina modernoj civilizaciji nepoznatog. Mi sada moramo dalje.
“Kada se ova manifestacija završi, mislim da ćemo imati kompletniju sliku o Isakoviću kao čovjeku koji se zalagao za očuvanje i vraćanje imena bosanskog jezika i čovjeku koji je konkretno, kroz svoje tekstove i književni angažman, nastojao djelovati na planu promocije bosanskog jezika”
U svega dva dana u julu 1992. godine u prijedorskom je selu Briševo ubijeno 68 Hrvata. Oko stotinu hiljada krajiških Hrvata raseljeno je, zatvarano u logorima, mučeno, silovano. Njihova je imovina opljačkana, a bogomolje porušene. Sve to nije bilo dovoljno Draganu Čoviću da podrži zahtjev BiH za revizijom presude Međunarodnog suda pravde u Hagu
“U svojoj sam karijeri učinio koliko sam mogao, a mislim da sam u svemu tome ipak nešto činio i za Bosnu. Imao sam stalni kontakt s Bosnom i Sarajevom jer mi se sestra već pedesetih godina preselila u Sarajevo. Drago mi je što sam svojim radom i angažmanom učinio da napravim sponu između Bošnjaka Sandžaka, Crne Gore i Bosne. Drago mi je i da su ljudi iz Bosne to prepoznali i odali mi priznanje za moj doprinos”
Nastavi li se s devalvacijom evropske ideje, Zapadni Balkan naći će se u veoma nezgodnoj situaciji s obzirom na to da je EU jedan od rijetkih zajedničkih vanjskopolitičkih prioriteta zapadnobalkanskih zemalja i često predstavlja osnovu projekata regionalne saradnje. U Bosni i Hercegovini to je generator unutrašnjopolitičkog konsenzusa, jer je većina reformi provedenih u posljednjim dvjema decenijama uglavnom urađena u kontekstu evropskih ili NATO integracija
Florence Hartmann francuska je novinarka, spisateljica i bivša glasnogovornica Tužilaštva u Hagu. Autorica je knjiga Milošević – dijagonala ludaka, Mir i kazna – tajni ratovi politike i međunarodnog pravosuđa, Zviždači i Krv realpolitike: Afera Srebrenica. Šest je godina bila glasnogovornica i savjetnica Carle del Ponte, nekadašnje glavne tužiteljice Tužilaštva u Hagu. Bila je prva novinarka koja je 1992. godine otkrila lokaciju masovne grobnice na Ovčari kod Vukovara. Sud u Hagu optužio ju je zbog objavljivanja povjerljivih odluka Suda, kojima se potvrđuje odobravanje zaštitnih mjera za ratne dokumente koji ukazuju na direktnu umiješanost Srbije u genocid u Srebrenici
Tekst čiji prijevod objavljujemo nastao je kao zajednički rad ruskog lista The Insider i britanske istraživačke mreže Bellingcat. Autor u njemu pokazuje povezanost ruskih službi i Dodikovog režima, otkriva ulogu Rusije u Dodikovoj pobjedi na predsjedničkim izborima 2014. godine i objašnjava kako Rusija planira u Bosni i Hercegovini primijeniti separatističke modele upotrijebljene na Krimu i u Ukrajini
Kao što to i tržišni udio pokazuje, “Bingo” je najveći promet imao u supermarketima i hipermarketima – 357,8, odnosno 331,8 miliona maraka, dok je “Konzum” u supermarketima i hipermarketima prometovao s 278,8 i 162,8 miliona maraka. “Konzum” je veći promet ostvario u tradicionalnim prodavnicama, 254 miliona maraka, a “Bingo” 43,2 miliona maraka. “Bingo” i “Konzum” imaju dva različita koncepta, dva različita pristupa trgovini i u tome je ključ “Bingovog” uspjeha.
U subotu, 4. marta, u mevlevijskoj tekiji na Jekovcu promoviran je prvi tom Dnevnici I hadži hafiza Halid-efendije Hadžimulića, mesnevihana i dugogodišnjeg hatiba Careve džamije. Hadžimulić je od svoje šesnaeste godine neumorno vodio dnevnik u kojem je bilježio vlastite afinitete i planove, društvena kretanja, pročitane knjige i odgledane filmove, svoj intelektualni i duhovni razvoj. Prvi tom tog neobičnog dnevnika (koji obuhvata period od 1. januara 1931. do 8. septembra 1938. godine) priredio je njegov učenik Šaban Gadžo, omogućivši tako široj čitalačkoj publici da se bolje upozna s intrigantnim likom Halid-efendije Hadžimulića. Redakcija Stava, u svrhu promocije ovog vrijednog izdanja, objavljuje dijelove dnevnika
“Zaprimili su Aplikaciju, pročitali je i, kada su vidjeli šta ondje stoji, odbacili je ‘iz proceduralnih razloga’. Ali ne, kako se to pokušava prikazati u javnosti, zbog toga što prof. dr. Softić nije legitiman agent, nego zbog pisama Ivanića i Čovića, koji su bili protiv revizije. Dakle, njihova pisma, a ne Softićeva navodna nelegitimnost bili su povod za odbacivanje zahtjeva za reviziju. Uzroci su, naravno, mnogo dublji”
