Estetski i etički model kojim se vodim sličan je u posljednjih pet predstava. Mislim da su predstave čak dodatno stilizirane, ali siže je pojednostavljen. Vjerovatno su mi dojadile metafore iz treće ruke, beskonačno intelektualiziranje, koje više štiti umjetnike-kukavice. Trudim se biti direktan. Jasan. Mogu potpuno različite priče ispričati koristeći se jezikom teatra. I usput se i zabaviti
Kao jedan od glavnih problema i centralnih neskladnosti u ovoj predstavi izdvaja se odluka o kombiniranju stranih i domaćih tekstova, odnosno onih Aleša Kurta i Nejre Babić s onima Sama Guzmana i Iana McWethyja, jer koliko god se o vršnjačkom nasilju govorilo kao o globalnom problemu, ono zasigurno nije jednako u Bosni i Hercegovini i SAD-u, jer nije isto okruženje u kojem nastaje, nije isti način i svakako nisu iste posljedice
Režija: Zijah Sokolović; igraju: Selma Alispahić, Igor Skvarica, Sead Pandur, Davor Sabo i Dženana Džanić; dramaturgija: Nejra Babić; scenografkinja i kostimografkinja: Adisa Vatreš Selimović; autor muzike: Nedim Zlatar
Riječ je o svojevrsnoj socijalnoj komediji koja uz pomoć krajnje specifičnog teatarskog jezika problematizira pitanje odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine.
