Imao je preko osamdeset zima i u tom kasnom dobu uvijek je za očekivati da stari dobri Azrail aga pokuca na vrata – pa opet, čovjeku žao, roditelj je to, moj brate! A i kad roditelj ode, onda mi dolazimo na čistinu, više nas vrsta ne štiti roditeljskim prsima, sada mlađi preko nas gledaju na smrt
Ponekad mi se čini da su muslimani zarad koegzistencije i tolerancije olahko prepustili Isusa kršćanima. Mi imamo Muhammeda, oni Isusa, neka svako vodi računa o svom kalendaru. Ali, braćo moja napaćena, u moru kazivanja o Isusu, zašto bi jedino islamsko bilo nelegitimno?
Možda sretneš staru prijateljicu s kojom nikad nisu stigao započeti sanjanu vezu; krvava ruža stida usplamtjet će sigurno među vama zato što će vam biti žao što se nakon toliko godina srećete na tako jadnom mjestu
Kad se nema šta reći, onda pozivamo tradiciju da nam bude advokat. Kada drhtimo pred sfingom budućnosti, uzdišemo ašikane za dragom prošlošću. Kad god osjetimo strah od jezive noći svijeta, bježimo u sigurnu jazbinu tradicije. Ondje je toplo, mračno i sigurno, ondje su drugi u naše ime davno donijeli odluke
Ljudi prečesto sve životne neuspjehe objašnjavaju neprirodnim urocima: džinima, sihrom, magijom, incidentom. Nisam završio fakultet – ograma! Djevojka me ostavila – sihr! Izgubio sam posao – džini! Dobio sam pedesetu odbijenicu – vudu! Prevario sam ženu s fuficom iz općine – džinski vjetar! Slušajući tu gomilu besmislenih opravdanja, ponekad sam mislio: jadni džini
A zanima me kako to da ova većina koja se stalno poziva na elementarnu matematiku istovremeno uporno uči vlastitu djecu da budu snalažljiva, strpljivo ih vježbajući kroz svakodnevne primjere kako bi, kad se prava prilika ukaže, adekvatno reagirali. Očito je da se potajno dive ovima koji su se snašli i kritiziraju ih iz čiste zavisti
A ko bi mašio sehur, kukala mu majka. Upravo se to dogodilo trojici braće iz jednog sela “za planinom”, trojici rumenih bjelokapića. Recimo da se zovu Šećo, Zećo i Bećo, iako ne vjerujemo da su se i prezivali Zećo, koje je, kao što znamo, također bjelašničko prezime. Mada, i to je moguće. Ako može Duran Duran, onda može i Zećo Zećo
Mislite da je hazreti Omer pitao svoju može li u džamiju. Mislite da joj je govorio s vrata: “Draga, idem da klanjam. Brzo ću. Neću ostajati na zikru.” E, na šta su spali današnji muslimani!
Svakog ramazana moja žena pripremi neki “jedinstven” sadržaj za djecu. Ovog im je napravila kutijice s dobrim i lošim djelima. Kad urade nešto “dobro” ili “loše”, napišu na papir i ubacuju u kutijice
Kad sam se tek zahodžio, nisam učio hatme. Pravio se pametan, pa neću da učim “za pare” jer je to grijeh. Ali bio mi u džematu jedan Osman od Tešnja koji mi je vršio pritisak. A bio ters čovjek, da Bog sačuva
