Pretresno vijeće je ocijenilo konkretne okolnosti i, kako se kaže gore u tekstu, konstatovalo je da je Karadžić znao za masovna ubijanja koja su se odvijala u skladištu u Kravici, te je razumno utvrdilo kako je on imao razloga da zna za druga ubijanja koja su vršili njegovi potčinjeni. Karadžić s ovim u vezi nije pokazao nikakvu grešku
Apelaciono vijeće je navelo da je 40 godina zatvora neadekvatna presuda. Posebno kada se ima u vidu s drugim presudama u Haagu. Vijeće je smatralo da je kazna od 40 godina neadekvatna, kada se njegova kazna poredi sa osuđenicima koji su dobili doživotne kazne zatvora.
Prema vlastitom svjedočenju pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu, gdje je nastupio kao svjedok odbrane Radovanu Karadžiću, novi direktor Službe za zajedničke poslove institucija BiH bio je od juna 1992. do decembra 1993. godine na položajima Vojske Republike Srpske na Jevrejskom groblju u Sarajevu, odakle je svakodnevno pucano baš na zgradu u kojoj će ovaj bivši pripadnik jedinice četničkog vojvode Slavke Aleksića biti direktor do jula 2023. godine
Sarajevski svećenik Dragomir Ubiparipović u svom ratnom dnevniku iznosi zapažanja o događajima i ljudima koji su zadešeni početkom ratnog pustošenja u Sarajevu. I sam zatečen novonastalim prilikama, svećenik se prima zapisivanja, želeći da ostane svjedočanstvo o užasu koji se počeo uvlačiti u ljudske duše. Iz namjere da sačuva hram i dragocjenosti Crkve, da bude uz vjernike i nevoljnike, on u gradu provodi prvih 140 ratnih dana. Nakon toga odlazi iz Sarajeva kao posljednji pravoslavni svećenik koji je boravio u opkoljenom gradu
U pripremi agresije i napada na Sarajevo formirana je komanda vojnog okruga grada i deset vojnih odsjeka za svaku gradsku općinu, a za komandanta je postavljen pukovnik Obrad Popović. Novim Zakonom sekretarijati za Narodnu odbranu trebali su poslove regrutacije, mobilizacije i vojnu dokumentaciju predati novoformiranim vojno-teritorijalnim organima, što bi predstavljalo, kako primjećuje Halilbegović, vezanje omče oko vrata Bosni i Hercegovini
9. januar u aktualnom povijesno-političkom kontekstu baš zato nije samo antidaytonski čin, nije samo puko ignoriranje odluke više sudske instance od strane niže, nego je, prije svega, nastojanje da se jedna politika amnestira od svakog oblika odgovornosti, na koncu obesnaži i obesmisli i sama presuda Karadžiću, kao glavnom podstrekaču i vinovniku zločina počinjenih u BiH
