Sutra ću možda i ja pisati neka svoja sjećanja, može biti i autobiografiju, čime ću doći u poziciju da hvalim ili kudim svog hodžu, učitelja, nastavnika ili profesora. Sutra će, možda, i neko od onih koje sam učio u mejtefu ili im barem držao hutbe pisati svoje knjige i na tas svojih vaga stavljati i mene i moje istupe. Kako bi to izgledalo
Krenula je jurnjava uzanim puteljkom. Spoticali smo se jedni o druge, zapinjali za kamenje, očigledno namjerno postavljeno, padali i ponovo ustajali. Tek s vremena na vrijeme čuo bi se tup udarac, bolan jauk, a onda opet samo topot teških koraka nesretnih ljudi. Bože, kakva besmislica! Evo nas k’o u mezaru iz kojeg pokušavamo pobjeći a ne znamo ni kuda ni od koga. Da nas barem hoće zatrpati pa da jednom zauvijek sve završi
