Drugo (prošireno i izmijenjeno) izdanje Halilovićeva pravopisa krasan je primjer neobično velike improvizacije i puke proizvoljnosti, koji je nažalost višestruko štetan za tokove standardizacije bosanskoga jezika. Novim pravopisnim rješenjima u drugom izdanju Halilović dobrim dijelom sasvim nepotrebno unosi zabunu i čini povelik korak unatrag u odnosu na prvo izdanje iz 1996. Naravno, odavno je trebalo popraviti ono što u tom prvom izdanju nije valjalo, no Halilović je nažalost drugim izdanjem samo upropastio tu priliku. Zato velim javnosti da zaboravi da se ovo drugo izdanje uopće i pojavilo