fbpx

Dvanaest godina nakon ovog zločina, na suđenju komandantu SRK-a generalu Dragomiru Miloševiću, uz poricanje odgovornosti za masakr, cijela teza odbrane bila je zasnovana na tome da se pokuša dokazati kako je “granata doletjela malom brzinom ili da je njena detonacija izvršena u statičkim uslovima”, a vještak odbrane za sudsku medicinu Ivica Milosavljević “pretpostavlja” da su tijela žrtava naknadno postavljena na lice mjesta zločina i da su pomjerana s jednog mjesta na drugo.

Sjećam se tog dana kada je poginuo. Bio sam na terasi. Čuo sam akciju na Nedžariće. Njemu su Nedžarići bili, takoreći, rak-rana, on bi govorio da zlo dolazi odozdo. Lijep je dan bio, ali tragično završen. Dobro se sjećam tog jutra kada je otišao. Brat rahmetli nije mu dao da ide. Svako jutro bi brata vozao autom krug po naselju. Nekako to jutro brat se nije htio od njega odvajati, tražio je uvijek krug više. Oko 10 sati hitna se pojavila. I to je kao kraj filma. Ničega više nije bilo”, priča nam Mirza

Jutro je počelo relativno mirno – bez granatiranja, te su građani Sarajeva bili “ohrabreni” stati u red za hljeb, koji je u jednu prodavnicu u Ulici Vase Miskina br. 5-12 dopremljen oko 9.00 sati, a ubrzo su u blizini dostavljeni i mliječni proizvodi. Dok je trajala podjela hljeba, u 9.55 sati, na ovu lokaciju ispaljena je granata, usljed čijeg rasprskavajućeg djelovanja je, na licu mjesta, ubijeno 18, a ranjena 144 civila. U narednih nekoliko dana je, od posljedica ranjavanja, smrt nastupila za još četiri osobe, te je ukupan broj žrtava sa smrtnim ishodom bio 22 civila

Ovo je način da se vrlo važna istina čuva od zaborava. Naša je ideja da ‘Bijelu sobu’, u kojoj će saznavati o tome šta se dešavalo tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu i tokom Opsade Sarajeva, posjećuju djeca osnovnih i srednjih škola. Sve što radimo ne radimo da bi mlade i buduće generacije mrzile, ili da bi se svetile i ratovale. Ne. Mi buduće generacije moramo ovome učiti jer želimo da i na ovaj način svojoj djeci gradimo bolju i ljepšu budućnost, da se nikada više i nigdje ne ponovi ono što se dogodilo upravo ovdje, u našem gradu”

Čini mi se kako u miru svakodnevno doživljavamo velike poraze. Rijetkost je da je neko uspio obezvrijediti sam sebe koliko smo mi u tome uspjeli. To je vjerojatno i jedan od razloga zbog čega danas, koliko god to bilo nepotpuno i pogrešno, o našoj prošlost ubjedljivije govore oni koji su stali uz nas negoli mi sami!

Merisa Karović-Babić i Zilha Mastalić-Košuta diplomirale su i magistrirale na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Zaposlene su kao više stručne saradnice na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Članice su međunarodnih asocijacija istraživača genocida (IAGS i INOGS). Proteklog vikenda održale su predavanje u sarajevskom Bošnjačkom kulturnom centru o opsadi Sarajeva i djeci žrtvama opsade

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!