fbpx

Nedavno je u izdanju Udruženja žrtava i svjedoka genocida publicirana, a u Kozarcu i promovirana knjiga sjećanja Šerifa Velića, logoraša iz “Omarske”, koja svjedoči o svim užasima ovog zloglasnog logora. Naslov knjige Sačuvano od zaborava na najbolji način izražava sve ono što je Velić zabilježio, od porodične hronike i historijata svog rodnog mjesta Kevljani pa do džehenema jednog od najzloglasnijih logora naše krvave historije

“Omarska” je skoro ispražnjena 6. augusta 1992. godine. Od 3.334 registriranih logoraša (a bilo ih je više), približno 1.250 preživjelih prebačeno je u logor “Manjača” (među njima i moj amidža), oko 780 za logor “Trnopolje” (među njima i moj otac), a mi, 173 muškarca i 5 žena, ostali smo u logoru. U toj grupi, koja je bila predviđena za likvidaciju, saznat ćemo kasnije, ostao je i Šerif Velić, koji je prije deset dana u Kozarcu imao promociju svoje knjige: Sačuvano od zaborava. U ovo surealno vrijeme korone Šerif će obići Bosnu s još jednom životnom pričom preživjelih iz srpskih logora. Logoraš i borac Armije RBiH koji u osmoj deceniji života ostavlja svoj memorijal Omarska

U prostorijama “Göteborgs Litteraturhus” održana je, u organizaciji Saveza logoraša BiH u Švedskoj, promocija knjige Zločin s predumišljajem – 197 dana u logorima Omarska i Manjača autora Nijaza Mujkanovića. Autor u knjizi, u četiri poglavlja, hronološki opisuje događaje na području Kozarca, od srpskog preuzimanja vlasti u Prijedoru 30. aprila 1992. do dana kada je pušten iz zatočeništva logora Manjače, te prvih dana izbjeglištva. Detaljno u prvom poglavlju opisuje period od preuzimanja vlasti u Prijedoru do napada srpskih snaga na Kozarac 24. maja 1992. Drugo i treće poglavlje odnose se na dane zatočeništva u logoru Omarska, koji napušta kao posljednji zatočenik, te zatočeništva na Manjači. Fokus je u posljednjem poglavlju na periodu u izbjeglištvu, nakon što je, poslije 197 dana, preživio torture obaju logora

Prijedorska udruženja žrtava obilježila su prve augustovske dane nizom komemoracija u znak sjećanja na 25. godišnjicu genocida. Nažalost, okupljanje preživjelih logoraša ove je godine pokvareno različitim promišljanjima o prošlosti ili uzrocima i posljedicama nekih prošlih ratova

Iz Prijedora je tokom agresije protjerano više od 55 hiljada Bošnjaka. Većina ih je, nakon golgote koncentracionih logora Omarske, Keraterma, Trnopolja ili Manjače, svoja utočišta našla širom svijeta. Danas u Chicagu živi velika prijedorska zajednica čiji je ugledan član Mirsad Čaušević ovih dana promovirao svoju knjigu Smrt u Bijeloj kući

Na članak saradnika Stava Sudbina Musića Da, u Prijedoru je počinjen genocid, koji smo objavili u broju 106, reagirali su iz uprave kompanije “ArcelorMittal”. Stav nakon odgovora žrtava prijedorskih logora smrti, Sudbina Musića i Satka Mujagića, objavljuje i nastavak reagiranja na tvrdnje gospođe Ewe Gebale iz “ArcelorMittala” o činjeničnim greškama

Mi, porodice nestalih, još uvijek tragamo za nekoliko stotina naših najmilijih, između ostalog, nestalih i u logoru Omarska. Teoretski je moguće da su svuda oko nas, u šta mi imamo pravo sumnjati. Morate naći načina da se nosite s našim gnušanjem da vi i dalje koristite prostorije u kojima je mučeno hiljade ljudi. Kako u objektu koji koristite kao administrativni prostor, u dvorištu između objekata, te u velikom hangaru

Sramotno je da “ArcelorMittal” još nije ispunio obećanje i bar od Bijele kuće napravio mali muzej, tako da svako ko obiđe logor Omarska ne gleda u okrečene zidove i osušeno cvijeće ostalo od prošlih posjeta. I dok god se to ne učini, neka se naviknu na javne prozivke, kao što smo mi navikli na njihovu bezobzirnu ćutnju, a ponekad i laži. Očito je da “Mittal” više ne zna kud bi s pitanjem Omarske. Ova firma nije kriva za postojanje logora 1992., ali bi bilo vrijeme da se prema objektima koje koristi konačno počne drugačije odnositi. Ako ništa, zbog vlastite reputacije

Petog aprila u sarajevskom Kamernom teatru bit će promovirana knjiga Rat je mrtav, živio rat čuvenog britanskog novinara Eda Vulliamyja. Pod podnaslovom Bosna: Svođenje računa Vulliamy, koji je u ljeto 1992. godine svijetu otkrio prijedorske logore smrti, u svojoj novoj knjizi piše o tim danima. Rat je mrtav, živio rat s engleskog je jezika prevela Senada Kreso. Izdavač je sarajevska kuća Buybook u svom programu Biblioteka Memorija. Stav u dva nastavka prenosi dijelove Vulliamyjeve knjige.