Utakmica se igrala u dvorani “Mejdan” i ti momci su poslije utakmice došli u grad. Sve je djelovalo normalno, kao da nije bio rat. Malo smo se u općem ludilu opustili. Oko 19:30 sati smo stigli pred Kapiju. Sreli smo Piriju, Đuku, Asima, Nešu Markovića, Jasku Zvjerku... Nas smo deseterica bili zajedno, stajali, pričali. Od nas deset, peterica su poginula, a nas peterica smo teško ranjeni
Asim Hadžiselimović bio je pripadnik Armije RBiH od 1992. do 25. maja 1995. godine, kada je teško ranjen na Kapiji. U bolnici su mu najprije rekli da mu moraju amputirati desnu nogu. Srećom, drugi doktor bio je uporniji i optimističniji. Poslije prve operacije, Asim je saznao da su od eksplozije granate, ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), na tuzlanskoj Kapiji poginuli svi iz njegovog društva
Đukić je osuđen na 20 godina zatvora jer je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS, 25. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu granatiranje Tuzle. U granati koja je ispaljena na tuzlansku Kapiju ubijena je 71 osoba. Nakon presude, raspisana je potjernica, no Đukić je na slobodi u Srbiji. Odatle ne može biti izručen Bosni i Hercegovini jer ima pasoš ove zemlje.
