fbpx

Trenutno pratimo dešavanja u procesu protiv generala Sakiba Mahmuljina, gdje opet svjedočimo sramnom prizoru da pojedini svjedoci tužilaštva, poput generala Fadila Hasanagića, bivšeg komandanta 35. divizije 3. korpusa ARBiH, pokušavaju odgovornost prebaciti na svog nadređenog Sakiba Mahmuljina, što je bilo upadljivo još tokom sudskog procesa protiv rahmetli generala Rasima Delića. Uz to, Hasanagić je jedno tvrdio za vrijeme haškog suđenja, a sada posve nedosljedno tvrdi drugo

Radončić je za pripadnost KOS-u optužio i Bakira Izetbegovića i njegovog oca Aliju Izetbegovića. On to nije uradio direktno, kao što je činio ranije optužujući neke druge ljude, nego posredno izjavom: “Oni koji meni spočitavaju da sam KOS-ovac, to su bili oni i njihovi očevi. Latić je objavio spisak bošnjačkih KOS-ovaca, neka pogledaju ko je.” Članak i spisak na koji se poziva Radončić objavljen je u Avazovom podlistku po imenu The Bosnia Times, kojeg uređuje Nedžad Latić, koji se poziva na pisanja ni manje ni više nego, kako sam navodi, “hrvatskog proustaškog portala”

Takva dehumanizacija neistomišljenika, kojem se najprije uskrati sposobnost racionalnog misaonog procesa (kao što je Haverić uradio u Kritici bosanskog uma), a zatim ga se demonizira kao besprizornu hulju ili šljam, jeste Haverićev današnji intelektualni doprinos nastavka obračuna s “neprijateljima” s kojim su se Haverićevi ideološki prethodnici obračunavali prijekim sudom i kuršumom u gluho doba noći.

Svi ti pokušaji da se insistiranjem na šovinističkim stereotipima probude bošnjački kompleksi, da se odvratna propaganda o “poturicama” okrene na svoju glavu pa da je Bošnjaci počnu prakticirati na samima sebi, da se indirektnim prijetnjama Bošnjaci uplaše za vlastitu budućnost, stalno potenciranje razlika a ne sličnosti, predstavljanje današnje Republike Turske kao nekakve istočne despotije, cijela ta negativistička kampanja omalovažavanja turskih investicija, pomoći i pozitivne političke uloge Turske u BiH jednostavno ne može polučiti neki konkretan rezultat jer je demantiraju činjenice

Jedan od takvih tragičara jeste i Dino Šakanović, kojem je zasmetala dječija bojanka Hus i Zmajki, a koja afirmativno govori o bošnjačkoj historiji. Šakanoviću naročito smeta što ova bojanka, po njegovom mišljenju, anahrono tretira različite periode historije Bosne i Hercegovine te time prikazuje kontinuitet bošnjačkog identiteta, a koji, po Šakanoviću, ne postoji.

Mentalno i duhovno zarobljeni u nekom olovnom vremenu i jednopartijskom sistemu u kojem su rođeni i formirani, uplašeni geopolitičkom pozicijom muslimanskog naroda na kršćanskom kontinentu, traumatizirani dvostrukom agresijom, isprepadani laprdavom brbljavošću ideoloških ostataka komunističkog režima i njihovih NVO saveznika, kao i sjećanjem na nekadašnju čvrstorukašku politiku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, pripadnici naše intelektualne i političke klase u ogromnoj većini ponašaju se kao da nisu kadra razumjeti promjenu koja je nastupila, duh vremena u kojem žive i duh naroda kojem pripadaju

Ovaj pokušaj da se Bošnjacima nametnu kompleksi od naroda s kojima dijele istu vjeroispovijest, da se Bošnjaci natjeraju na odricanje saradnje s određenim narodima i kulturama, da takvim odricanjem dokazuju da pripadaju Evropi, da tuđe interese pretpostave vlastitim – nije ništa drugo nego užasan šovinistički atak na bošnjačku čast i dostojanstvo.

Sve to možda i ne bi bilo vrijedno veće pažnje da stranica nema više od 40.000 lajkova, da desetine, a nekada i stotine ljudi lajkuju takve naslove, te da veliku većina komentara ostavljaju naši ljudi iz dijaspore koji, što je očito iz samih komentara, ne čitaju dalje od naslova te formiraju stavove i mišljenja na osnovu najfantastičnijih izmišljotina.

Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.