Promovirana poštanska markica s likom prof. dr. Muniba Maglajlića
Naredna poštanska markica je posvećena Safvet-begu Bašagiću, jednom od utemeljitelja novije bošnjačke književnosti, pokretača više književno-kulturnih projekata među Bošnjacima.
MUNIB MAGLAJLIĆ: BOSNA NIJE ZEMLJA MRŽNJE
O “vlasništvu sevdalinke”, zašto je osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti bila pogreška i zašto je uprkos njezinim nedostacima i pogreškama za Bošnjake važno jačanje “državne” Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
“Čovjek-institucija” koji je zadužio Bošnjake
“Kada pogledamo trenutnu situaciju na prostoru Bosne i Hercegovine, vidimo da imamo sveukupno četiri ili pet ljudi u oba entiteta i distriktu koji se bave folkloristikom. A kada znamo da su svi oni 'proizvedeni' upravo u kabinetu profesora Maglajlića, onda vidimo da je to grupa pojedinaca koja nastavlja taj zamah bavljenja folkloristikom i usmenom književnošću, prije svega Bošnjaka, a onda i ukupnom usmenom književnošću na prostoru Bosne i Hercegovine”
Da nije bilo ljudi poput Maglajlića, danas ne bismo imali ovoliko afirmiranih bošnjačkih vrijednosti
Kada je Maglajlić prijavio disertaciju Književnohistorijsko i književnoteorijsko određenje muslimanske narodne balade, morao je dokazivati profesoru Tvrtku Čubeliću da karakteristike i specifičnosti te balade u evropskom i civilizacijskom kontekstu ima smisla proučavati kao bošnjačku baladu, tada muslimansku. Rizvanbegović se sjeća kako mu je Maglajlić prepričavao da je Čubelić insistirao na teoretskim određenjima i tradicionalnom pripadanju balade Hasanaginica hrvatskoj usmenoj književnosti
Zabijelilo Sarajevo: Pročitajte najstariju verziju sevdalinke “Snijeg pade na behar, na voće”
Kao što možete primijetiti, ova verzija puno je nevičnija od one koja nam je ušla u uha kroz izvedbe novovijekih interpretatora sevdalinki. Umjesto »neka ljubi ko god koga hoće« u njoj stoji »podaj, Bože, svakome šta hoće«. Dakle, Sarajevo ipak nije bila hipi komuna
Ime Bošnjak
Od prijelomnog trenutka u kulturno-političkom i nacionalnom preporodu Bošnjaka na razmeđu stoljeća – koji se podudara sa početkom borbe za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju Bošnjaka i pokretanjem prvoga bošnjačkog književnog časopisa Behar – novo se ime za bošnjački narod ustaljuje u svakidašnjoj upotrebi.