U doba COVID-a u Italiji do jučer nije bilo moguće zakonski obaviti sahranu. Umrli su bivali isključivo spaljeni, pri čemu nije bio moguć ma kakav posmrtni obred, osim onog porodičnog, pod uvjetom da je preminuli umro kod kuće. Jedina propisana mogućnost bila je pratiti mrtvačka kola do krematorija, poslušno ostati u svojim kolima, i tako u mješavini mrtvačkih i privatnih vozila ostati u koloni, gledajući kroz okno čas nebo, čas zemlju, čekajući dostavu pepela
Budući da je COVID-19 druga sorta virusa, za koju Svjetska zdravstvena organizacija nije bila predvidjela posebne protokole, jasno je da su postojeći planovi potrebovali adaptaciju. Pritom je od ogromne važnosti to kome vlade trebaju adresirati pitanja i koga trebaju slušati. A kao što vidimo, iz dana u dan neizvjesnost koja potječe od “neznanja” pogoršava stanje svih segmenata naših društava, emotivnost preuzima kormilo dok oluja luduje
“Dva broda španskih nevladinih organizacija vratila su se u Sredozemno more po novi ljudski tovar. Bolje im je da štede novac i vrijeme, italijanske luke vidjet će samo na razglednici”, kaže Matteo Salvini, ministar unutrašnjih poslova i zamjenik premijera Italije
Vladajuća Demokratska partija poražena je na parlamentarnim izborima održanim u Italiji 4. marta 2018. godine. Pobijedili su populisti, a predizborna kampanja i rezultati izbora pokazali su i rast “ekstremista” s različitih političkih spektara. Berlusconi se za trenutak vratio u igru, ali nije uspio doživjeti čak ni labuđi pjev
