Prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović kaže kako je Maka mnogo puta pitao o prisvajanju pisaca i da su tu temu često načinjali. Mak mu je objašnjavao kako zapravo stoje stvari: “Ma to ti je jednostavna stvar. Pisci su sujetni, pisci nemaju priliku da objavljuju djela, zbog čega pristaju na mnogo šta, a kasnije historija književnosti ne bi trebala držati do tih, zapravo, manipulacija”
Povodom 100 godina od rođenja velikog bosanskohercegovačkog i bošnjačkog pisca Mehmedalije Maka Dizdara, prisjećamo se dijela intervjua koji je dao hrvatski nacionalni pisac Ivan Aralica. Naime, uvriježeno je u hrvatskoj književnoj historiji da se Dizdara označava kao hrvatskog pisca, jer se on tako navodno sam odredio, iako za to ne postoji pisani trag
S Kamenim spavačem Maka Dizdara, Dervišom i smrti Meše Selimovića i Pobunama Derviša Sušića načinjen je svojevrstan prevrat u dotadašnjem shvatanju i razumijevanju bošnjačke književnosti i otvorena su vrata za nastanak brojnih drugih važnih bosanskohercegovačkih književnih ostvarenja
Kakav je značaj ZAVNOBiH-a gledano iz perspektive historije književnosti i kulture Bosne i Hercegovine? I zašto je to uopće bitno u širem smislu? I kakve to veze ima s nama danas
Pokušaj promjene književnog kanona odavno se zaziva, priprema i najavljuje u krugovima koji su bliski Damiru Šabotiću, a u kojima zadatak promjene književnog kanona kroz školski sistem odavno realizira upravo Namir Ibrahimović, Šabotićev potpredsjednik u revizorskoj Komisiji. Kao što je poznato, cijeli ovaj proces posebno je vođen publicističkim knjigama kakve su, npr., Dijagnoza – patriotizam ili Školokrečina Nenada Veličkovića i brojnim drugim njegovim publicističko-žurnalističkim tekstovima
Desila se zasigurno najnekompetentnija, ali i najradikalnija promjena u nastavi maternjeg jezika i književnosti od završetka rata pa nadalje, a o tome u našem društvu nema doslovno nijedne riječi, a nekamoli ozbiljnih analiza. Čak ih nema ni u stručnom ili akademskom kontekstu
U istoj godini u kojoj je pao Aleksandar Ranković bošnjačka i bosanskohercegovačka književnost obogaćene su trima nesvakidašnjim djelima koja su iz štamparije otišla direktno u književni kanon, vrh jedne književnosti i kulture. Dvije godine poslije, Bošnjaci su priznati kao zasebna skupina i omogućeno im je da se izjasne kao “muslimani”. Nedugo nakon toga, priznati su i kao nacija, kao “Muslimani”. Možda bi neko smjeliji povezao pojavljivanje na književnoj sceni Derviša i smrti, Kamenog spavača i Pobuna s ovim faktima, ali se ne smije zanemariti uloga ovih djela u prezentiranju jedne zanemarene i zaboravljene kulture
U “Lovcu”, pod krošnjama visokih platana, za dugačkim stolom sjede pristigli gosti, pjesnici, pisci, teoretičari, kritičari, društveno-politički radnici, čuvari lika i djela Stočanina Maka Dizdara. Zuko Džumhur će doći nešto kasnije, a upitan je dolazak poete Gustava Krkleca
