fbpx

U prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu promovirana je 22. novembra knjiga Milivoj Mirza Malić i Fevzijev “Bulbulistan” na Univerzitetu Sorbonne. Izdavač ove vrijedne publikacije, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, i ovim projektom potvrđuje da je riječ o naučnoj instituciji kadroj prepoznati praznine u našem kulturnom pamćenju i podsjetiti nas na nesvakidašnje naučne i kulturne pregaoce kojima bošnjačka kultura mnogo duguje. Jedan od takvih svakako je i Milivoj Mirza Malić, Hrvat koji je prešao na islam 1922. godine, a 1935. iskoristio posljednje dana svog kratkog života da na čuvenom Univerzitetu Sorbonne odbrani doktorsku disertaciju o Bulbulistanu Fevzije Mostarca, jedinom kompletnom prozno poetskom djelu na perzijskom jeziku koje je napisao neki stranac. Zahvaljujući Maliću, Bulbulistan je preveden na francuski skoro četrdeset godina prije nego što ga je 1973. godine na bosanski jezik preveo Džemal Ćehajić

“Naša predstava nije dio nikakvog političkog pokreta, nego čisto sjećanje na historiju Bosne i Hercegovine, historiju naše zemlje. Iako smo mladi, nismo doživjeli ni rat koji je zadesio državu, a nismo mogli vidjeti na djelu ni predsjednika Aliju, smatramo se patriotima i volimo ovu zemlju. Stoga nam veoma znači Dan državnosti i odlučili smo ga obilježiti na najbolji način”, kazao je Edo Demirović

“Sve strane morat će činiti ustupke i praviti kompromise”, Putinova je rečenica sa zajedničke konferencije za štampu. Rečenica koja ukazuje na to da, unatoč svom optimizmu, ne treba očekivati da sve ide kao po loju. Nepotrebno je posebno naglašavati da interesi Rusije, Irana i Turske, da ne govorimo o ostalim igračima, nisu preklopljeni u cijelosti

Trenutak osnivanja Muslimanske narodne organizacije (3. decembar 1906. godine) može se uzeti i kao novi pogled Bošnjaka na državno-pravno rješenje Bosne i Hercegovine, jer od tog trenutka oni imaju veću potrebu za nacionalnom posebnošću u odnosu na početke pokreta, kada su se Bošnjaci ponašali kao posebna vjerska, a ne nacionalna grupa

Nedugo nakon pravosnažne oslobađajuće presude, Jurišić je počeo pisati knjigu u kojoj je, između ostalog, dokumentirao mišljenje pravne struke, zbog čega je nedužan proveo tri i po godine u pritvoru, te zašto je lažno optužen i zašto tužilac i prvostepeni sud nikad nisu uspjeli dokazati njegovu krivicu. Knjigu Istinom do pobjede nedavno je promovirao u Tuzli

Rat je vječna tema. Nažalost, ali je tako. To je očito tema od koje, htjeli ili ne htjeli, ne možemo pobjeći. Možda su na određeni način ljudi u našoj zemlji time prezasićeni, pa često čujem komentare: “Dosta nam je ratnih tema”; “Dosta je ratnih filmova” itd. Međutim, ja mislim da mi ustvari nemamo mnogo filmova koji se zaista, ali istinski i dubinski bave ratom u Bosni i Hercegovini. Mnogi od tih filmova ostaju na površini. Sve dok ne počnemo duboko kopati, morat ćemo se baviti ovom temom jer i dalje živimo u svojevrsnoj postratnoj psihozi

Ardeni, Australija, Bastogne, Beograd, Berlin, Calgary, Gornji Viduševac, Libanon, Lincoln, Kursk, Marseille, New York, Osijek, Prag, Vijetnam, Vukovar, Wroclaw samo su neka od područja, gradova i država u kojima su često na najfrekventnijim gradskim mjestima postavljeni tenkovi da kao spomenici služe za podsjećanje i opominjanje na stravične posljedice koje rat i nasilje ostavljaju za sobom i nikako nisu izraz bilo kakve vojne prijetnje

Tek kada se migranti nađu u doseljeničkoj koži, shvate da zemlja u koju su došli njih uopće ne treba, nego treba njihovu djecu. Praktično je za zapadni svijet prva, pa čak i druga, kao i treća generacija doseljenika “neupotrebljiva”. Zemlja u koju se migranti adaptiraju želi njihovu djecu, s potpuno izmijenjenim navikama, kulturom, tradicijom, jezikom, vjerom, načinom života uopće