fbpx

Zlate Krkić najstarija je žrtva genocida u Prijedoru. Posljednji je put živa viđena u Kozarcu, u proljeće 1992. godine. Od tada se za nanu Zlate ništa ne zna. Uz 25. godišnjicu genocida u Prijedoru, uz Dan bijelih traka Stav donosi priču Satka Mujagića o nani Zlate, iz njegove knjige u nastajanju.

Preživjeli su ostali da tragaju za onim što je ostalo od njihovih voljenih, nadajući se da će im bar koščicu naći, da je pomiluju pa spuste ponovo u zemlju da tu ostane. Ali ovaj put, umjesto trakom, trajno obilježenu bijelim nišanom. Jednim i jedinim dokazom istine

Seljačka buna protiv agrarne reforme i surovog otkupa koji su provodile komunističke vlasti u Krajini bila je godinama obavijena velom tajne. No, klupko zločina počelo se odmotavati. U ovom tekstu otkrivamo samo dio gnusnih podvala, izdaja i namještanja kojima su se komunisti služili u svom projektu raseljavanja i slabljenja bošnjačkog stanovništva u Krajini

Iako su u filmu spomenuti značajni događaji koji su obilježili njegov život, centralna tema filma jeste Alićev rad na otvaranju Barbarinog rova u sklopu rudnika Huda Jama. Otud i sjajan naslov filma, jer Alić ne samo da je bio rudar otkrivajući leševe u rudniku nego je rudario i po vlastitoj prošlosti, pitajući se ko će pronaći posmrtne ostatke muških članove njegove porodice iz Srebrenice

Iza blagog osmijeha i vedrog lica Ehlimane Kurgaš krije se nesvakidašnja životna priča. Naime, ona je rođena s oštećenim sluhom, sa šest godina je ostala bez sluha na desno uho, a kad je krenula u srednju školu, raznoliki svijet zvukova je potpuno utihnuo. Upale uha bile su nepodnošljive, a problemi s društvom i profesorima zbog mahrame koju je nosila predstavljali su dodatno iskušenje ovoj mladoj djevojci. Kad se činilo da izlaza nema, desilo nešto što nije mogla ni naslutiti. Sanjala je poslanika Muhammeda, a.s., koji joj je u snu ukazao na lijek koji joj je kasnije vratio sluh

Neko voli ekonomski ibadet: oroči veliku sumu, pa godišnji dobitak ili, kako se to već u halal kontekstu zove, podijeli sirotinji. Dobar na dunjaluku, dobar na ahiretu. Ima ljudi koji organiziraju humanitarne aktivnosti, dijele pakete, kupuju krave povratnicima, uče djecu itd. Ali za one koji nisu od tog posla, preostaje im čitanje kao jedna od mnogih solipsističkih varijanti “ibadeta”

Gotovo stotinu godina od srpske su javnosti skrivane Ramazanske večeri Branislava Nušića, pripovijetke koje je najznamenitiji komediograf epohe realizma napisao 1898. godine, za vrijeme svog diplomatskog služenja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Prištini. U tim gradovima proveo je preko deset godina, intenzivno se družeći s muslimanima, a iz posvete u uvodu knjige izdane u Beogradu 1922. godine saznajemo da su pripovijetke vjerovatno nastale (ili su završene) u Serezu, Grčkoj i Makedoniji

Gotovo stotinu godina od srpske su javnosti skrivane Ramazanske večeri Branislava Nušića, pripovijetke koje je najznamenitiji komediograf epohe realizma napisao 1898. godine, za vrijeme svog diplomatskog služenja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Prištini. U tim gradovima proveo je preko deset godina, intenzivno se družeći s muslimanima, a iz posvete u uvodu knjige izdane u Beogradu 1922. godine saznajemo da su pripovijetke vjerovatno nastale (ili su završene) u Serezu, Grčkoj i Makedoniji