fbpx

U Macronovom intervjuu sve je curilo od “razumijevanja” bola i uvrede koje osjećaju muslimani zbog karikatura, “ali morate shvatiti moju ulogu trenutno, to je učiniti dvije stvari: promovirati smirenost i zaštititi ta prava” – to prava tih “karikaturista” koji pumpaju mržnju prema muslimanima (uz “smokvin list” da, eto, “ismijavaju” ponekad i katolike, a čak ponekad i rabine). “Radikalni islam” je bio najčešće korištena sintagma u intervjuu

Terorizam i nasilni ekstremizam, koji danas čine otpadnici od islama u ime islama nad nevinim ljudima, nema veze s islamom i njegovim vrijednostima. Ovaj narativ, nažalost, nikako nije uspio prodrijeti u svijest zapadnog čovjeka i političkih elita na zapadu. Tragično je da su muslimani kolektivno došli na udar mržnje i represalija. Muslimanski intelektualci, vjerski i politički lideri nisu uspjeli dobiti bitku za narativ

Plan je borba protiv onoga što je francuski predsjednik nazvao “islamističkim separatizmom”, s dvostrukim ciljem iscjeljivanja društvenih podjela i borbe protiv nasilnog ekstremizma. Već takva postavka problema mora (bolno) dirnuti u živac svakog pobožnog muslimana s obzirom na to da implicira njihovu “neprosvijećenost” te izdvaja njihovu religiju kao jedinu koja je rasadnik nasilnog ekstremizma

Priče o represiji na Madagaskaru ili masakru Thiaroye u Senegalu bile su šokantne 1944. godine, kada su se pobunili vojnici koji su se borili za oslobađanje Francuske od nacista jer im nije isplaćena obećana plaća. Nemilosrdno su strijeljani u kampu u kojem su bili zatočeni u Senegalu.

Peticija za uključenjem Francuske u rješavanje problema u Libanu cirkulirala je društvenim mrežama nakon katastrofalne eksplozije u luci Bejrut 4. augusta i šetnje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona po većinski kršćanskom gradskom kvartu Gemmayzeh dva dana kasnije. U peticiji se traži da se Liban stavi “pod francuski mandat sljedećih deset godina”, osuđuje se “libanske dužnosnike” i “neuspjeli sistem, korupciju, terorizam i miliciju”. Tvrdi se u peticiji kako će francuski mandat uspostaviti “čisto i trajno upravljanje”. Simon Jackson, profesor savremene bliskoistočne historije na Univerzitetu u Birminghamu, u autorskom članku objašnjava posljednje poteze administracije francuskog predsjednika Macrona i podsjeća na nimalo blistavu ulogu Francuske u razaranju libanskog društva

Nije čudo da je izjava Angele Merkel (“Shvatam vašu potrebu za remetilačkom politikom, ali smučilo mi se da skupljam krhotine. Stalno moram lijepiti šoljice koje ste vi razbili, samo da bismo mogli sjesti i popiti šolju čaja”) najcitiranija glede Macronovih (ne)diplomatskih ispada

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!